Na Novu godinu 2016., timovima Liječnika bez granica (MSF) i Greenpeacea na grčkom otoku Lesbos, pridružile su se skupine kao što su Sea-Watch, Refugee Boat Foundation te pripadnici lokalne zajednice, kako bi formirali znak mira od više od 3000 odbačenih izbjegličkih prsluka za spašavanje. Skupine su pozvale na siguran prolaz za one koji bježe od rata, siromaštva i ugnjetavanja.
Uz svaku sliku koja se pojavi u medijima, postoje mnoge druge koje ostaju neprimjećene. Nezamisliva bol i patnja van granica onog što bi ljudi trebali izdržati je svakodnevica mnogih.
Iako se ne možemo praviti da zaista shvaćamo što ti ljudi prolaze, možemo se i moramo upitati - što učiniti?
Rat je najveća prijetnja miru; nasilje je krajnji oblik prijetnje. No mir se ne može isključivo definirati kao odsutnost rata ili sukoba. Ovo nije puka igra riječima, već podcrtava pristup kojim pokušavamo postići mir. Vlade troše bogatstvo na ‘obranu’ - puške, bombe, ratne avione i konačno oružje - nuklearno naoružanje. Usporedbe radi, jako malo se vremena i novca troši na proaktivno spriječavanje sukoba.
Model sigurnosti 20-tog stoljeća, temeljen na vojnoj moći, više nije primjenjiv. Ideje da je oružje put ka sigurnosti, da vojna nadmoćnost označava superiornost i način razmišljanja da “što se događa tamo negdje, ostaje tamo negdje”, su moćni mitovi za koje mnogi smatraju da vode k još više nasilja te da rijetko riješavaju sukobe. Mir u 21. stoljeću znači više od odsutnosti rata.
Moramo zamijeniti ograničavajuću paradigmu, nacionalni pristup ka sigurnosti temeljen na vojnoj moći i strah od onih drugačijih od nas samih, s drugom paradigmom koja odražava šire razumijevanje sigurnosti - ljudske sigurnosti. Ljudska sigurnost se usredotočuje na zaštitu i promicanje dostojanstva, osnaživanja i osjećaja svrhe za sve ljude. To ne znači samo zaštititi ljude od prijetnji, već i stvoriti ekološke, društvene, političke i ekonomske sustave koji potiču ljude da napreduju jedni uz druge u skladu sa svojim okolišem.
Zdrav okoliš ključan je za ljudsku sigurnost. Briga za okoliš je nužnost, a ne luksuz. Naše sudbine usko su povezane s prirodnim svijetom. Mi ljudi ne možemo preživjeti, niti živjeti u miru, bez zdravog, funkcionalnog okoliša.
Willy Brandt, dobitnik Nobelove nagrade za mir, jednom je rekao: “Mir nije sve, ali bez mira, sve je ništa.” Ova se logika tim više odnosi na prirodni svijet koji nam pruža bazu naše vlastite egzistencije.
Dupini plivaju pored Rainbow Warriora na Novom Zelandu, vrlo blizu mjesta gdje je teksaška naftna kompanija Anadarko željela eksploatirati naftu 2013.
Velika većina štete koju nanosimo planetu nepopravljiva je. Trenutno se nalazimo u kritičnom trenutku, na prekretnici, gdje nas svako prekoračivanje granica vodi putem rastuće nestabilnosti, oskudice resursa, straha, krize i potencijalnih konflikta. Neki od ovih štetnih utjecaja klimatskih promjena već su neizbježni. Kriza će se nastaviti događati. Bitno je na koji način odlučimo reagirati.
Manjak resursa (vode, poljoprivrednog tla, energije) ne mora nužno voditi u konflikt. Čak štoviše, istraživanje pokazuje da često može kreirati uvjete za suradnju.
Uzmimo primjerice energiju. Sukobi su uvijek kompleksni, ali diljem svijeta baš potraga za resursima prečesto ide ruku pod ruku s konfliktima. Trenutni sukobi u Iraku, Ukrajini, Sudanu, od Južne Kine do Nigerije su svi donekle povezani s posjedovanje, pristupom i transportom fosilnih goriva. “Ratovi za resurse” nisu ništa novo. Ali danas ih možemo prevladati. Energija je ključni primjer kako prelazak na održive, čiste obnovljive izvore, može ne samo smanjiti sukobe, već i učiniti život lakšim i bogatijim za milijarde ljudi. Diljem svijeta 1.3 milijarde ljudi - što iznosi 18% globalne populacije - nastavlja živjeti bez pristupa električnoj energiji. 2.6 milijardi ljudi žive bez čistih objekata za pripremu hrane. Ovo je posebice problem za raseljene i izbjeglice. Obnovljiva energija već pomaže transformirati živote diljem svijeta, a Greenpeace tome doprinosi ukazivanjem na put prema 100% obnovljivoj energiji kao i povezivanjem ljudi na terenu (primjerice u Indiji, Italiji i Libanonu).
Stotine ljudi promoviraju mir i obnovljive izvore energije u Parizu 2015. za vrijeme održavanja klimatske konferencije COP21.
Naša vizija je svijet u kojem se intimna, simbiotska veza između mira i okoliša njeguje i u skladu s kojom se živi i djeluje. Zalažemo se za svijet u kojem ljudi koegzistiraju u miru jedni s drugima i s prirodom. Zalažemo se za svijet u kojem se poštuju ograničenja resursa i dobara, u kojem se oni slave i dijele. Ali da bismo došli do toga moramo izabrati suradnju umjesto konflikta. Moramo odabrati pravednost i održivost umjesto pohlepe, ljudsko dostojanstvo i hrabrost umjesto eksploatacije.
Zalažemo se za mir.
Ili kao što je rekao jedan od naših osnivača: Neka to bude zeleni mir (green peace).
Blog međunarodnih izvršnih direktorica Greenpeacea, Bunny McDiarmid i Jennifer Morgan možete pročitati u cijelosti na stranicama Greenpeace International.