Sporazum je stupio na snagu tako brzo zbog pritiska i odlučnosti grupacije zemalja – malih i velikih – koje su odlučile krenuti dalje i djelovati u borbi protiv klimatskih promjena.
21. rujna sporazum je prihvatilo 55 zemalja, a sad ih je više od 70. Europska unija je ratificirala sporazum pri UN-u ovaj tjedan, čime je također prijeđen prag od 55 posto emisija, točnije 56,75 posto. Jasno je da je potrebna podrška i ostalih zemalja, koje bi trebale ratificirati ovaj sporazum što prije.
Sporazum će stupiti na snagu 4. studenog, što ga čini jednim od najbrže ratificiranih sporazuma u povijesti međunarodnih sporazuma. To znači da će se prvi sastanak Pariškog sporazuma održati na skoroj Konferenciji stranaka u Marrakechu, godinama prije planiranog rasporeda.
Pozadina klimatskog sporazuma
Nakon četiri godine pregovora, u prosincu 2015. godine, više od 190 zemalja sastalo se u Parizu i usuglasilo da pojačaju napore u borbi protiv klimatskih promjena. Glavni rezultat bio je prihvaćanje obvezujućeg međunarodnog sporazuma koji predstavlja novi oblik međunarodne suradnje u vezi klimatskih promjena.
Na više načina, sporazum ubrzava već pokrenutu tranziciju od ekonomije bazirane na fosilnim gorivima, pri čemu se mijenjala dinamika moći kako bi ranjive zemlje mogle ostvariti ciljeve, što se prije smatralo nemogućim.
Glavne stavke sporazuma su reafirmacija cilja ka ograničenju globalnog zatopljenja na razinu znatno ispod 2 °C, a nastoji se ograničiti do 1,5 °C porasta temperature. Ove stavke su nit vodilja za tri dugoročna cilja Sporazuma: postići budućnost bez emisija do sredine stoljeća (100% obnovljivi izvori); ojačati otpornost zemalja na utjecaje klimatskih promjena i prenamijeniti milijarde na stvaranje niskougljičnog gospodarstva otpornog na klimatske promjene.
Gotovo svaka zemlja svijeta obvezala se stvoriti nacionalni akcijski plan za klimatske promjene – doprinose utvrđene na nacionalnoj razini (NDC), koji se moraju povećati svakih pet godina. Analiza sakupljenih NDC-a pokazuje da ovaj plan još uvijek nije dovoljno ambiciozan da globalno zatopljenje ostane ispod 2°C ili na 1.5°C.
Usvojene su procedure kojima je cilj povećati nacionalne doprinose svakih pet godina. Prva provjera bit će 2018. godine, kao i prilika da se potakne zemlje da povećaju svoje ciljeve i akcije. Nakon toga slijedi prva službena provjera stanja 2023. godine. Postoji također i obvezujući sklop mjera u vezi transparentnosti i odgovornosti. Svaka zemlja morati će izvještavati o svom napretku svake dvije godine, prateći zajednička pravila izvještavanja. Ovo daje civilnom društvu priliku da pomno prati one koji najbrže napreduju, ali i one koje zaostaju u naporima.
U svakom slučaju, potrebno je povećati ambicije upravo SADA, ne za dvije godine. Pariški sporazum treba promijeniti gospodarstvo tako da infrastrukturni fosilni projekti postanu stvar prošlosti.
Više informacija na engleskom jeziku dostupno je ovdje. Pitanja i odgovori nalaze se na ovom linku.
–Jennifer Morgan, Međunarodna izvršna direktorica Greenpeacea i Sunil (Mokshanand) Dowarkasing, Međunarodni odjel Greenpeacea za klimu i energiju