Ljudsko tijelo sadrži oko 71% vode. Pogledaš li mi ruku, vidjet ćeš tetovažu rijeke Drave – kartu iz 19. stoljeća, dok je još tekla premrežena rukavcima kroz cijelu regiju. Tetovaža se spaja na mjestu koje označava udio vode od tih 71%. Time me podsjeća da je voda temelj sveg ljudskog života, ali i simbolizira moju duboku i neraskidivu povezanost s tom rijekom.
Ja sam umjetnica iz sjeverne Hrvatske, smještena odmah do rijeke Drave. Tu sam odrasla i oblikovala se kao eko-umjetnica, istražujući kreativnost i održivost ukorijenjene u dubokoj povezanosti s njenom prirodom. Nažalost, ovaj jedinstveni ekološki raj mogao bi uskoro postati industrijska zona jer su u cijeloj regiji počele nicati ogromne industrijske farme.

© Greenpeace
“Europskoj Amazoni” prijete agro-divovi
Za mene “Europska Amazona” nije tek domišljati slogan. Taj potez rijeke Drave dio je UNESCO-va Rezervata biosfere koji se proteže kroz nekoliko zemalja. Riječ je o doista nevjerojatnom, dinamičnom i biološki raznolikom ekosustavu. Na mjestu gdje se Drava spaja s Murom nastaje jedinstveni krajobraz nalik mozaiku močvara, šljunčanih obala i močvarnih staništa koja bujaju florom i faunom. Kao ornitološki rezervat, od životne je važnosti za odmor ptica selica nad kojim nebo oživi svakog proljeća i jeseni. Dom je znamenitim vrstama poput veličanstvenog orla štekavca, crne rode i čigre.
Drava je oduvijek dio moje svakodnevice. Za nju se vezao naš život otkad pamtim. Ljeti smo se hladili u njoj, odmarali na obali, veslali i kajakarili. Mnogi u njoj love ribu, donoseći je ravno iz rijeke na obiteljski stol.
Kao umjetnica fascinirana sam ovdašnjom tradicijom naivne umjetnosti, pokretom koji se u 20. stoljeću prvenstveno vezao uz samouke umjetnike i širio umjetnički izraz onkraj akademskih i institucionalnih krugova. Mnoga takva djela prikazuju rijeku i okolnu prirodu kao stalni, središnji motiv u životima ovdašnjeg stanovništva. Rijeka nije tek dio našeg kulturnog identiteta. Ona je oblikovala našu povijest, način života i društveno tkivo naših zajednica – od mlinarstva i ispiranja zlata do ribarenja, plovidbe i drugih riječnih djelatnosti.

© Greenpeace
Grdosija na riječnoj obali s 1,8 milijuna pilića i golemim onečišćenjem
Stravično je kad shvatite što planiraju učiniti od našeg doma. Nekoliko stotina metara od obale netaknute rijeke gradi se gigantska industrijska farma pilića.
U procjeni utjecaja na okoliš govori se o nepojmljivih 1,8 milijuna pilića koji će svake godine proći kroz ovu industrijsku farmu na putu za klaonicu i proizvesti više od milijun litara onečišćene vode. Od tih brojki zavrti ti se u glavi. Za pogon takvih proporcija nema mjesta nigdje, a najmanje u rezervatu sa zaštićenom biosferom*. A ipak, njegovo zemljište ne nalazi se samo u jednom takvom rezervatu, nego je okruženo s njih još sedam unutar dva kilometra udaljenosti. Ako se takav pogon smije izgraditi u neposrednoj blizini tolikih zaštićenih područja, izraz „zaštićeno područje“ gubi svoj smisao.
Nama koji ovdje živimo rijeka i njezin ekosustav utkani su u svakodnevicu. Gradnja gigantske industrijske farme tako blizu obale prijeti raskinuti tu vezu zauvijek, a čistu vodu i bujna staništa zamijeniti s industrijskim otpadom.
Otpor običnih ljudi
Kad smo prvi put saznali za te planove, nas nekolicina počeli smo postavljati pitanja i prikupljati informacije. Korak po korak, ta su pitanja dovela do organiziranoga otpora.
Zajedno smo pokrenuli Građansku inicijativu Legrad – Donja Dubrava. Riječ je o maloj skupini običnih građana različitog obrazovanja i zanimanja, ali ujedinjenih u ljubavi prema rijeci Dravi i želji da zaštitimo kraj kojem pripadamo. Jedni organiziraju događaje, drugi istražuju podatke, treći se savjetuju s pravnicima, četvrti komuniciraju s mjesnim vlastima, a peti drže javne govore.
Nitko od nas, međutim, nije očekivao da ćemo završiti u kampanji s tako visokim ulozima. Nismo tražili sukob ili pažnju javnosti. Većini nas nelagodno je nastupati pred publikom. No nismo mogli ostati po strani i gledati kako nam uništavaju mjesto koje volimo. Stali smo pod reflektore, jer znamo da ako se sad ne počnemo boriti za svoj dom, sutra će biti prekasno.
Upravo je to razlog zašto organiziramo prosvjede, festivale i druge događaje. A prije koji mjesec organizirali smo i flashmob na ušću Mure u Dravu, pravoj učionici u prirodi za direktno proučavanje riječne dinamike. Ondje smo ispisali ogroman znak SOS. Zato što su nam rijeke u opasnosti i zato što trebamo vašu pomoć.

© Građanska Inicijativa Legrad – Donja Dubrava
Industrijske farme nameću korporacijsku moć seoskim zajednicama
Naša priča o Legradu – Donjoj Dubravi nije izolirani slučaj. Diljem Hrvatske deseci seoskih zajednica izloženi su istoj opasnosti.
U susjednom selu Apatija planira se gradnja još jedne gigantske industrijske farme ne pitajući za mišljenje lokalno stanovništvo. Oko 160 km južnije, kod Siska, planirana gradnja kolosalnog megaprojekta koji će proizvoditi oko 100 milijuna pilića godišnje (četiri puta ukupne godišnje proizvodnje u Hrvatskoj) naišla je na snažan otpor lokalnog stanovništva koje je uspješno zaustavilo dijelove projekta. To dokazuje da, kad se zajednice ujedine, narod ima moć, a mi nećemo stati sve dok se ovi projekti ne zaustave zauvijek.
Obrazac je više nego očit: moćne korporacije i njihovi vlasnici milijarderi nameću ruralnim zajednicama goleme, ekološki štetne projekte, očekujući da ćemo mi tiho trpiti posljedice, dok oni ubiru profit.
Ovdje nije samo riječ o nizu izoliranih sukoba. Riječ je o sustavnom problemu koji se događa u cijelome svijetu i zahtijeva sustavna rješenja. A ona počinju s pritiskom na one koji donose odluke, da zaustave daljnje širenje industrijskog stočarstva.

© Građanska Inicijativa Legrad – Donja Dubrava
Borba za budućnost naših voda
Mi nismo pravnici, znanstvenici, niti profesionalni aktivisti. Mi smo obični mještani koje je izdao sustav i koji su prisiljeni pružiti otpor. Vrijeme je da naši predstavnici preuzmu odgovornost i počnu braniti naše interese umjesto korporativnog profita.
Zahtijevamo da ušće Mure u Dravu bude onakvo kakvo danas jest: čisto, divlje i puno života. Mjesto gdje će buduće generacije naći veselje i mir u njihovim vodama. Mjesto u kojem umjetnici mogu nastaviti oslikavati i tesati riječne krajolike, a naša djeca odrastati kupajući se u Dravi poslije škole i igrati na njenim obalama, živeći u skladu s ekosustavom.
Za to se borimo i zato nećemo odustati. Stanite uz nas: pomozite nam spasiti Dravu!
O autorici:
Kristina Pongrac je umjetnica i zagovornica zaštite prirode. Kao članica Građanske inicijative Legrad – Donja Dubrava, povezuje zaštitu prirode, umjetnost i djelovanje lokalne zajednice. Više o njezinom radu možete saznati ovdje.


