{"id":2416,"date":"2021-08-24T15:57:47","date_gmt":"2021-08-24T13:57:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/?p=2416"},"modified":"2021-09-14T18:18:59","modified_gmt":"2021-09-14T16:18:59","slug":"50-godina-greenpeacea-1","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/50-godina-greenpeacea-1\/","title":{"rendered":"50 godina Greenpeacea"},"content":{"rendered":"\n

Dan kada Greenpeace obilje\u017eava 50 godina predvo\u0111enja borbe za za\u0161titu okoli\u0161a trenutak je, vi\u0161e nego ikad, za pogledati u budu\u0107nost. <\/p>\n\n

Sada i ovdje, milijarde se moraju ujediniti u pokret koji \u0107e djelovati diljem svijeta. Da bismo sprije\u010dili najgore posljedice klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, da bismo se suprotstavili strukturama mo\u0107i i na\u010dinima razmi\u0161ljanja koji vode do uni\u0161tenja okoli\u0161a, da bismo zahtijevali zelenu, mirnu i pravednu budu\u0107nost.<\/p>\n\n

Prije pedeset godina, posada aktivista otputila se na plovidbu kako bi sprije\u010dila eksploziju nuklearne bombe. Time je stvoren Greenpeace. Nitko u toj maloj skupini nije slutio da \u0107e njihovo putovanje stvoriti globalnu organizaciju i promijeniti svijet.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

Ove godine, 15. rujna, obilje\u017eit \u0107emo to\u010dno 50 godina od prvog putovanja i prisjetiti se kampanja, pobjeda, nau\u010denih lekcija i nevjerojatnih ljudi koji su bili srce Greenpeacea. <\/p>\n\n

\u017delimo zahvaliti voditeljima na\u0161ih kampanja koji danas pru\u017eaju pomo\u0107 u Amazoniji i na Pacifiku, bore se protiv po\u017eara u Rusiji, di\u017eu pra\u0161inu u vladama i sobama za sastanke diljem svijeta kako bi mo\u0107nici \u010duli istinu. Zahvaljujemo mladoj djevojci koja svaki mjesec upla\u0107uje malu donaciju, umirovljeniku koji mar\u0161ira uz prosvjednike za klimu, voditeljima kampanja i znanstvenicima koji raskrinkavaju naoko svemogu\u0107e industrije fosilnih goriva koje se koriste la\u017eima kako bi prikrili da budu\u0107im generacijama kradu neprocjenjive dragocjenosti.<\/p>\n\n

Iza sebe imamo 50 godina pripreme. Sada i ovdje moramo iskoristiti sve lekcije nau\u010dene u proteklih 50 godina kako bismo bili najkreativniji, najuporniji i najujedinjeniji. <\/p>\n\n

Sada je vrijeme kada se milijarde ljudi moraju pokrenuti kako bi djelovali iz svakog kuta u kojem se osje\u0107aju ugodno, na mjestu gdje zapo\u010dinje hrabrost, a nada obasjava put.<\/p>\n\n

\u201eNevjerojatno je koliko nekoliko ljudi mo\u017ee posti\u0107i sjede\u0107i za svojim kuhinjskim stolom\u201c<\/em>, Dorothy Stowe, jedna od osniva\u010da Greenpeacea.<\/p>\n\n

Klju\u010dni trenuci<\/h2>\n\n

1971.: Putovanje s kojim je sve zapo\u010delo<\/strong><\/h4>\n\n
\"\"<\/figure>\n\n

Prvo putovanje Greenpeacea zapo\u010delo je 15. rujna 1971. kada je Phyllis Cormack (tako\u0111er poznat kao \u201eGreenpeace\u201c) napustio Vancouver u Kanadi i otputio se na otok Amchitku. <\/p>\n\n

Cilj 12-ero \u010dlanova posade bio je zaustaviti nuklearno testiranje na otoku uplovljavanjem u za\u0161ti\u0107eno podru\u010dje. Irving Stowe, suosniva\u010d Greenpeacea, opisao je njihov plan kao \u201eputovanje za \u017eivot \u2013 i za mir\u201c. Nitko u maloj skupini od 12-ero ljudi nije slutio da \u0107e njihovo putovanje stvoriti globalnu organizaciju i promijeniti svijet.<\/p>\n\n

Zapravo, brod i posada nikada se nisu domogli otoka \u2013 presrela ih je obalna stra\u017ea SAD-a, a putovanje je progla\u0161eno neuspje\u0161nim. Sve dok se nisu vratili ku\u0107i, gdje su im stotine podr\u017eavatelja priredile do\u010dek u vancouverskoj luci. <\/p>\n\n

Iako nisu uspjeli do\u0107i do svojeg odredi\u0161ta, prva akcija Greenpeacea stvorila je takav pritisak na ameri\u010dku vladu da je testiranje otkazano, a otok Amchitka do dana\u0161njeg je dana ostao rezervat prirode.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1974.: Francuska ukida nuklearno testiranje<\/strong><\/h4>\n\n

Francuska je 1974. obznanila da \u0107e ukinuti svoj program atmosferskog nuklearnog testiranja. Tom je odlukom atmosfersko testiranje u\u010dinkovito prekinuto u cijelom Tihom oceanu.<\/p>\n\n

Testiranje je zapo\u010delo 1960-ih bez da se uzimalo u obzir ve\u0107inu posljedica po ljude i okoli\u0161. Na Novom Zelandu David McTaggart javio se na oglas u novinama i ponudio svoj brod Vega na uporabu za prosvjed protiv testiranja.<\/p>\n\n

Nakon \u0161to su obavljene pripreme s Greenpeaceom u Kanadi, petero\u010dlana posada na \u010delu s McTaggartom krenula je u svibnju iz Novog Zelanda jahtom koja je preimenovana u \u201eGreenpeace-III\u201c.<\/p>\n\n

Posada je ispo\u0161tovala me\u0111unarodni zakon u odre\u0111ivanju mjesta sidrenja, no ignorirala je jednostranu izjavu Francuske prema kojoj je to podru\u010dje zabranjena zona.  <\/p>\n\n

Prisutnost broda prisilila je francusku vladu na zaustavljanje testiranja. Nakon nekog vremena francuski ratni brod zabio se u brod kako bi prekinuo neugodnu situaciju.<\/p>\n\n

U kolovozu 1973. Greenpeace-III ponovno je zaplovio prema atolu Mururoa kako bi zaustavio testiranje nuklearnog oru\u017eja, ovaj put u pratnji nekoliko drugih brodova. Greenpeace-III uplovio je u zonu koju je francuska vlada proglasila zabranjenim podru\u010djem, na \u0161to su se na njega ukrcali komandosi francuske mornarice. Prosvjednici David McTaggart i Neil Ingram te\u0161ko su pretu\u010deni, a Ann-Marie Horne prokrijum\u010darila je snimku napada s broda. <\/p>\n\n

Ovaj incident izazvao je bijes diljem svijeta te je 1974. Francuska objavila da \u0107e prekinuti svoj program atmosferskog testiranja nuklearnog oru\u017eja.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1982.: Moratorij na kitolov<\/strong><\/h4>\n\n

Nakon 10-godi\u0161nje kampanje koja je uklju\u010divala brojne morske sukobe izme\u0111u aktivista Greenpeacea i kitolovaca, Me\u0111unarodna komisija za kitolov (IWC) kona\u010dno je stala na kraj komercijalnom kitolovu. <\/p>\n\n

Procjenjuje se da se na po\u010detku kampanje 1970-ih ukupan broj plavetnih kitova smanjio na manje od 6000. Grbavi kit do\u017eivio je sli\u010dan pad populacije, dok su populacije pacifi\u010dkog sivog kita, Rudolfijevog kita i ulje\u0161ura prepolovljene. <\/p>\n\n

Prizori aktivista Greenpeacea koji se suprotstavljaju flotama kitolovaca na otvorenom moru i staju na put njihovim harpunima skrenuli su pozornost javnosti na ovaj problem. Fotografije mrtvih kitova kru\u017eile su svijetom i javno mnijenje po\u010delo se okretati protiv kitolovaca.<\/p>\n\n

Voditelji kampanja diljem svijeta nastavili su prikupljati podr\u0161ku javnosti protiv te prakse i 1979. IWC je osnovao Uto\u010di\u0161te za kitove u Indijskom oceanu kao prakti\u010dnu mjeru o\u010duvanja. <\/p>\n\n

Greenpeace je nastavio vr\u0161iti pritisak dok 1982. IWC nije napokon uveo ono za \u0161to se lobij protiv kitolova borio: moratorij na komercijalni kitolov. Nakon desetlje\u0107a djelovanja, nestaju\u0107e populacije kitova u svijetu dobile su priliku za oporavak.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1985.: Greenpeace predvodi \u201eOperaciju egzodus\u201c \u2013 evakuaciju oto\u010dana na Rongelapu<\/strong><\/h4>\n\n

Otok Rongelap u Tihom oceanu pretrpio je posljedice radioaktivnih padalina koje su 1954. uzrokovala obli\u017enja ameri\u010dka nuklearna testiranja. <\/p>\n\n

Iako su stanovnici otoka Bikini i Enewetak evakuirani iz svojih oto\u010dnih domova prije nuklearnog testiranja, stanovnici Rongelapa, oko 150 kilometara dalje, nisu imali te sre\u0107e.<\/p>\n\n

U roku od \u010detiri sata od detonacije 15-megatonske bombe \u201eBravo\u201c, radioaktivne \u010destice po\u010dele su padati na otok. Oto\u010dani su izvje\u0161tavali o tome da sitan bijeli pepeo pada na glave i gole ruke ljudi koji su stajali na otvorenom. Otopio se u vodoopskrbnom sustavu i vjetar ga je nanio u ku\u0107e.<\/p>\n\n

1957. vlada SAD-a proglasila je Rongelap sigurnim za stanovanje. Me\u0111utim, stopa poba\u010daja me\u0111u \u017eenama koje su tamo \u017eivjele bila je dvostruko ve\u0107a nego kod \u017eena koje nikad nisu bile izlo\u017eene tako visokim razinama radijacije.<\/p>\n\n

Oto\u010dani su se obratili aktivistima Greenpeacea za pomo\u0107 i 17. svibnja Rainbow Warrior stigao je na lokaciju.<\/p>\n\n

U sljede\u0107ih 10 dana posada Greenpeacea evakuirala je vi\u0161e od 300 oto\u010dana i vi\u0161e od 100 tona gra\u0111evnog materijala na sigurniji otok Mejato, 180 kilometara dalje.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1985.: Bombardiranje Rainbow Warriora od strane francuske vlade<\/strong><\/h4>\n\n

10. srpnja 1985., Greenpeaceov brod Rainbow Warrior bio je usidren u Aucklandu, Novi Zeland \u2013 spreman suo\u010diti se s nuklearnim testiranjem u atolu Mururoa \u2013 kad su agenti francuske tajne slu\u017ebe u njegov trup postavili dvije bombe. <\/p>\n\n

Nastala eksplozija potopila je brod i usmrtila 35-godi\u0161njeg portugalskog fotografa Greenpeacea Fernanda Pereiru.<\/p>\n\n

Isprva je francuska vlada poricala bilo kakva saznanja o toj operaciji, no uskoro je njihova uklju\u010denost postala o\u010dita. Naposljetku se francuski premijer Laurent Fabius pojavio na televiziji i izjavio pred \u0161okiranom publikom da su agenti DGSE-a (tajne slu\u017ebe) potopili brod te postupili prema naredbama.<\/p>\n\n

Odluka strane vlade da na miran prosvjed odgovori smrtonosnom silom izazvala je \u0161ok i ljutnju u svijetu.<\/p>\n\n

Greenpeace je izvorni Rainbow Warrior zamijenio novim brodom te je idu\u0107e 22 godine drugi Rainbow Warrior nastavio voditi kampanje za zelenu i mirnu budu\u0107nost. U 2011. je porinut tre\u0107i Rainbow Warrior, prvi brod na svijetu koji je izgra\u0111en specifi\u010dno za svrhe vo\u0111enja kampanja za za\u0161titu okoli\u0161a, nose\u0107i sa sobom duh prvoga broda.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1991.: World Park Base i Antarktika<\/strong><\/h4>\n\n

Greenpeace je 1987. osnovao World Park Base, postaju na Antarktici koja je radila tijekom cijele godine, a bila je smje\u0161tena na rtu Evans na Rossovom otoku u podru\u010dju Ross Dependency. Postaja je stvorena kako bi Greenpeace mogao pregovarati sa zemljama Antarkti\u010dke povelje. <\/p>\n\n

Aktivisti Greenpeacea upravljali su bazom, u jednoj od najizoliranijih regija na svijetu, od 1987. do 1991.<\/p>\n\n

Tim je nadzirao one\u010di\u0161\u0107enje iz susjednih postaja i zahtijevao da druge nacije preuzmu odgovornost za svoja djela. 1990. Greenpeace je dospio na naslovnice kada je 15 prosvjednika zaustavilo Francusku u gradnji piste na postaji Dumont D\u2019Urville. Gra\u0111evinski radovi bili su kontroverzni jer su uklju\u010divali postavljanje dinamita u stani\u0161ta u kojima se gnijezde pingvini. Francuski znanstvenici \u010dak su priznali da je pista kr\u0161ila odredbe Antarkti\u010dke povelje.<\/p>\n\n

Postaja je u kona\u010dnici zatvorena 1991. kad su se \u010dlanovi Antarkti\u010dke povelje slo\u017eili da \u0107e usvojiti novi Protokol o za\u0161titi okoli\u0161a, uklju\u010duju\u0107i zabranu bilo kakve eksploatacije minerala u trajanju od najmanje 50 godina. Do 1997. protokol su ratificirale sve zemlje s postajama na Antarktici.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

1993.: Londonska konvencija o sprje\u010davanju odlaganja staje na kraj morskom otpadu<\/strong><\/h4>\n\n

Nakon 15-godi\u0161nje kampanje Greenpeacea i saveznika koje je uklju\u010divala brojne pomorske akcije, podno\u0161enje zahtjeva i prikupljanje podr\u0161ke javnosti, Londonska konvencija o odlaganju otpada zabranila je odlaganje otpada niske radioaktivnosti te je donijela odluke kojima se zaustavlja odlaganje i paljenje industrijskog otpada. <\/p>\n\n

Konvencija je bila izuzetno mo\u0107no postignu\u0107e u Greenpeaceovoj dugoro\u010dnoj kampanji za zdrave oceane koja i dalje traje.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

Blog se nastavlja ovdje.<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ove godine, 15. rujna, obilje\u017eit \u0107emo to\u010dno 50 godina od prvog putovanja i prisjetiti se kampanja, pobjeda, nau\u010denih lekcija i nevjerojatnih ljudi koji su bili srce Greenpeacea. <\/p>\n","protected":false},"author":26,"featured_media":2419,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ep_exclude_from_search":false,"p4_og_title":"","p4_og_description":"","p4_og_image":"","p4_og_image_id":"","p4_seo_canonical_url":"","p4_campaign_name":"not set","p4_local_project":"not set","p4_basket_name":"not set","p4_department":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[55],"p4-page-type":[16],"class_list":["post-2416","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-50godina","p4-page-type-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2416","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/users\/26"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2416"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2416\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2485,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2416\/revisions\/2485"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2419"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2416"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2416"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2416"},{"taxonomy":"p4-page-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/p4-page-type?post=2416"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}