{"id":3749,"date":"2024-05-29T12:43:57","date_gmt":"2024-05-29T10:43:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/?p=3749"},"modified":"2024-05-29T13:18:05","modified_gmt":"2024-05-29T11:18:05","slug":"je-li-nuklearna-energija-klimatsko-rjesenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/je-li-nuklearna-energija-klimatsko-rjesenje\/","title":{"rendered":"Je li nuklearna energija klimatsko rje\u0161enje?"},"content":{"rendered":"\n

Klimatske promjene jedna su od najve\u0107ih prijetnji s kojima se suo\u010davamo. \u010covje\u010danstvo mora \u0161to prije smanjiti \u0161tetne emisije kako bi se izbjegle najgore posljedice. Nuklearna energija se \u010desto spominje kao “\u010disto” rje\u0161enje koje bi pomoglo u tom cilju. Ali je li to doista put prema naprijed?<\/strong><\/em><\/p>\n\n

Iako\u00a0 zagovornici nuklearne energije u svojim argumentima \u010desto navode da nuklearne elektrane ne emitiraju CO2<\/sub> te da su emisije stakleni\u010dkih plinova nuklearne energije usporedive\u00a0 sa solarnom energijom i energijom vjetra, potencijal te tehnologije u smanjenju emisija je nizak ili \u010dak negativan.<\/p>\n\n

Prespora da odgovori na klimatske promjene<\/strong><\/p>\n\n

Prema IPCC-u<\/a>, globalne emisije stakleni\u010dkih plinova moraju se prepoloviti do 2030. godine. Prema scenarijima nuklearnih lobisti\u010dkih organizacija poput Svjetskog nuklearnog udru\u017eenja i Agencije za nuklearnu energiju<\/a> OECD-a, proizlazi da bi udvostru\u010davanje kapaciteta nuklearne energije u svijetu do 2050. smanjilo emisije stakleni\u010dkih plinova za svega \u010detiri posto.<\/p>\n\n

Kako bi se to postiglo, do tada bi trebalo i zamijeniti zna\u010dajan udio postoje\u0107ih zastarjelih operativnih nuklearnih postrojenja (prosje\u010dna starost 416 reaktora<\/a> bila je 2023. 31,4 godine<\/a>), te u globalnu mre\u017eu dodavati<\/a> oko 37 novih velikih nuklearnih reaktora svake godine do 2050.<\/p>\n\n

Me\u0111utim, u posljednjem desetlje\u0107u (2014.-2023.) u mre\u017eu se uklju\u010divalo prosje\u010dno \u0161est do sedam novih reaktora godi\u0161nje, a isklju\u010divalo \u0161est reaktora. <\/p>\n\n

\"\"
Izvor: World Nuclear Industry Status Report, 2023.<\/figcaption><\/figure>\n\n

Poja\u010danje tempa izgradnje do 37 reaktora godi\u0161nje \u010dini se nemogu\u0107im, s obzirom na to da postoji samo nekoliko kompanija na globalnoj razini, sposobnih projektirati i graditi nuklearne reaktore te proizvoditi potrebnu opremu, poput izrade reaktorskih posuda, a postoje i druga uska grla u in\u017eenjerskim, gra\u0111evinskim i proizvodnim kapacitetima.<\/p>\n\n

Udvostru\u010denje nuklearnog kapaciteta, za razliku od eksplozivnog rasta \u010distih obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra, stoga nije realno. Trenutno je u izgradnji 59 reaktora<\/a> na globalnoj razini (podatak od 8. svibnja 2024). <\/p>\n\n

Ve\u0107ina postoje\u0107ih projekata sporo napreduje i kasni. Primjerice, projekt Paks II u Ma\u0111arskoj zapo\u010deo je 2008, kada su napravljene prve analize o mogu\u0107nostima novih blokova. Parlament je dao odobrenje 2009, ali su ugovori s ruskom stranom o financiranju i izgradnji potpisani tek pet godina kasnije. Dva nova bloka trebala su krenuti s komercijalnim radom 2025.-2026. Na dan 8. svibnja 2024. projekt jo\u0161 uvijek nema kona\u010dno odobrenje nuklearnog regulatornog tijela. Obe\u0107ano je da \u0107e izgradnja zapo\u010deti do kraja 2024, ali nedavno su se pojavile kontroverzne Vladine izjave o planiranom po\u010detku rada u kojima se spominju \u201erane 2030-e\u201d, \u201eprva polovica 2030-ih\u201d i \u201esredina 2030-ih\u201d.<\/p>\n\n

Ma\u0111arski problemi s projektom Paks II nisu iznimka. <\/p>\n\n

Olkiluoto-3 u Finskoj izgra\u0111en je za 16,6 godina, \u0161to je 12 godina kasnije od planiranog<\/a>.<\/p>\n\n

\"\"
Izvor: World Nuclear Industry Status Report, 2023.<\/figcaption><\/figure>\n\n

Prosje\u010dno vrijeme izgradnje nuklearnog reaktora 2022. bilo je devet godina (izra\u010dun se odnosi na razdoblje od po\u010detka izgradnje do priklju\u010denja na mre\u017eu); a prosje\u010dno vrijeme izgradnje 66 reaktora dovr\u0161enih u razdoblju od 2013. do 2022. iznosilo je 9,4 godine<\/a>.<\/p>\n\n

\"\"
Izvor: World Nuclear Industry Status Report, 2023.<\/figcaption><\/figure>\n\n

Usporedba s obnovljivim izvorima energije<\/strong><\/p>\n\n

Ako usporedimo globalni razvoj solarne energije, energije vjetra i nuklearne energije u razdoblju od 2000. do 2022., novi kapacitet energije vjetra iznosio je 882 GW, solarne energije preko 1 TW, dok je stagniraju\u0107a nuklearna energija postigla samo oko 18 GW dodatnog radnog kapaciteta u odnosu na 2000. godinu. U smislu elektri\u010dne energije, vjetar i solarna energija ve\u0107 su nadma\u0161ili proizvodnju nuklearne energije.<\/p>\n\n

Od 2000. proizvedeno je pribli\u017eno 3300 TWh dodatne energije vjetra i sunca, u usporedbi s manje od 100 TWh dodatne nuklearne energije<\/a>.<\/p>\n\n

Dakle, od prijelaza stolje\u0107a vjetroturbine su globalnoj mre\u017ei dodale vi\u0161e od 20 puta vi\u0161e elektri\u010dne energije s niskim udjelom ugljika (2000 TWh) od nuklearne energije, dok su solarne \u0107elije dodale 13 puta vi\u0161e (1300 TWh).<\/p>\n\n

\"\"
Izvor: World Nuclear Industry Status Report, 2023.<\/figcaption><\/figure>\n\n

S obzirom na uska grla, sporost nuklearnih projekata, tro\u0161kove i druge probleme povezane s tom tehnologijom, dokazano je da nuklearna energija, unato\u010d onome \u0161to bi teoretski mogla pru\u017eiti, u stvarnosti posti\u017ee premalo, prekasno i uz prevelike tro\u0161kove. <\/p>\n\n

Kla\u0111enje na nuklearnu energiju za smanjenje emisija bio bi skup neuspjeh \u2013 pogre\u0161ka koju si ne mo\u017eemo priu\u0161titi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nuklearna energija se \u010desto spominje kao “\u010disto” rje\u0161enje koje bi pomoglo u smanjenju \u0161tetnih emisija. Ali je li to doista put prema naprijed?<\/p>\n","protected":false},"author":51,"featured_media":3755,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ep_exclude_from_search":false,"p4_og_title":"","p4_og_description":"","p4_og_image":"","p4_og_image_id":"","p4_seo_canonical_url":"","p4_campaign_name":"","p4_local_project":"","p4_basket_name":"","p4_department":"","footnotes":""},"categories":[29],"tags":[61,23,24],"p4-page-type":[16],"class_list":["post-3749","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-klima-i-energija","tag-nuklearna_energija","tag-obnovljiviizvori","tag-klimatskepromjene","p4-page-type-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/users\/51"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3749"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3749\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3761,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3749\/revisions\/3761"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3755"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3749"},{"taxonomy":"p4-page-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/p4-page-type?post=3749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}