{"id":3805,"date":"2024-07-23T11:49:31","date_gmt":"2024-07-23T09:49:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/?p=3805"},"modified":"2024-07-30T10:44:41","modified_gmt":"2024-07-30T08:44:41","slug":"nuklearna-je-prljava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/nuklearna-je-prljava\/","title":{"rendered":"Nuklearna energija je PRLJAVA"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n

Pri\u010da o \u010disto\u0107i nuklearne energije koju nam servira nuklearna industrija je bajka. Nuklearna energija je prljava, bez obzira \u0161to pri\u010da ka\u017ee. Ostavimo li postrani posljedice nuklearnih katastrofa i uzmemo u obzir samo normalne operativne procese nuklearnih elektrana, ostaju nam mnoge industrijske aktivnosti koje znatno utje\u010du na okoli\u0161.<\/p>\n\n

Nuklearne elektrane golema su i slo\u017eena postrojenja. Njihova izgradnja i proizvodnja opreme zahtijevaju ogromne koli\u010dine materijala i energije, posebno \u010delika i betona. Izgradnja objekata za hla\u0111enje (npr. brana, kanala, cjevovoda, rashladnih tornjeva, ovisno o lokaciji) pove\u0107ava otisak nuklearnih postrojenja u fazi izgradnje. Osim toga, stavljanje nuklearnih postrojenja izvan pogona tako\u0111er podrazumijeva duge i slo\u017eene procese koji rezultiraju zna\u010dajnim ispu\u0161tanjem CO2, kao i drugim vrstama optere\u0107enja za okoli\u0161.<\/p>\n\n

Budu\u0107i da je nuklearnim elektranama potrebno stalno hla\u0111enje, one s proto\u010dnim sustavom hla\u0111enja zahtijevaju ogromne koli\u010dine vode. Toplinski u\u010dinak na vodna tijela mo\u017ee se smatrati jednim od najve\u0107ih u\u010dinaka ovih postrojenja na okoli\u0161 u njihovom normalnom radu. Dok je za hla\u0111enje iz rijeke Save potrebna koli\u010dina vode od 25 m3\/s, prema slovenskom zakonodavstvu temperatura vode u rijeci nakon mije\u0161anja s rashladnom vodom smije se podi\u0107i za najvi\u0161e 3\u00b0C.<\/p>\n\n

Osiguravanje goriva za rad elektrana energetski je intenzivan i one\u010di\u0161\u0107uju\u0107i postupak. Rudarenje uranija i proizvodnja koncentrata uranijeve rude, tzv. \u201e\u017eutog kola\u010da\u201c, ugro\u017eava lokalne zajednice radioaktivnim one\u010di\u0161\u0107enjem zraka i vode. Jalovina iskori\u0161tene uranijeve ruda\u010de iz rudnika i postrojenja za mljevenje \u010dini radioaktivni nusproizvod postupaka rudarenja i oboga\u0107ivanja jer se sastoji od odre\u0111ene koli\u010dine urana i neradioaktivnih te\u0161kih metala. Jalovina se obi\u010dno skladi\u0161ti iznad zemlje, tako da postoji mogu\u0107nost razno\u0161enja radioaktivnog pijeska vjetrom i one\u010di\u0161\u0107enja vodnih tijela.<\/p>\n\n

Sanacija jalovine skup je i dugotrajan proces. U Ma\u0111arskoj je glavni postupak trajao oko 10 godina, s time da je proces \u010di\u0161\u0107enja vode potrebno provoditi i u narednim desetlje\u0107ima. U isto\u010dnoj Njema\u010dkoj, ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje sovjetsko-isto\u010dnonjema\u010dkog naslije\u0111a iskopavanja uranija u rudniku Wismut traje ve\u0107 30 godina, a dekontaminaciju vode treba provoditi jo\u0161 desetlje\u0107ima. Ukupni tro\u0161ak procjenjuje se pribli\u017eno na osam milijardi eura.1<\/sup><\/p>\n\n

\"\"<\/figure>\n\n

Kemijska pretvorba sirovina, oboga\u0107ivanje uranija i proizvodnja goriva (uklju\u010duju\u0107i proizvodnju ko\u0161uljice gorivnog \u0161tapa) energetski su intenzivni i potencijalno zaga\u0111uju\u0107i industrijski postupci, koji usto predstavljaju zdravstvene rizike za radnike. U postupku oboga\u0107ivanja \u201e\u017euti kola\u010d\u201c (UO2) pretvara se u uranijev heksafluorid (UF6), koji je vrlo reaktivan: s vodom (\u010dak i iz vlage u zraku) tvori vrlo toksi\u010dni uranil fluorid (UO2F2) i izuzetno korozivnu fluorovodi\u010dnu kiselinu (HF). Fluorovodi\u010dna kiselina uzrokuje opekline ko\u017ee, a nakon udisanja o\u0161te\u0107uje plu\u0107a. Uranil fluorid mo\u017ee utjecati na bubrege, jetru, plu\u0107a, mozak, ko\u017eu i o\u010di te mo\u017ee biti smrtonosan ako se proguta ili udahne. Dodatne opasnosti za zdravlje proizlaze iz kemijske toksi\u010dnosti uranija za bubrege te iz alfa-zra\u010denja tijekom njegova raspadanja.\u00a0<\/p>\n\n

Oboga\u0107ivanje uranija, ovisno o kori\u0161tenoj tehnologiji, mo\u017ee u najve\u0107oj mjeri doprinijeti emisijama ugljika nuklearnih elektrana, ra\u010dunato na temelju \u017eivotnog ciklusa. Plinska difuzija skuplji je proces koji zahtijeva vi\u0161e vremena i energije nego metoda plinske centrifuge kojom se trenutno oboga\u0107uje uranij.<\/p>\n\n

Uporabom nuklearne energije nastaju velike koli\u010dine raznog radioaktivnog otpada. Izgradnja i rad privremenih i kona\u010dnih odlagali\u0161ta radioaktivnog otpada razli\u010dite klase ima odre\u0111ene u\u010dinke na okoli\u0161, ovisno o vrsti objekta (povr\u0161inska, prizemna, podzemna odlagali\u0161ta).<\/p>\n\n

Za visoko radioaktivni otpad, posebice istro\u0161eno nuklearno gorivo, nijedna vlada jo\u0161 nije prona\u0161la rje\u0161enje kako zbrinuti takav otpad na siguran na\u010din. Finska  2025. godine planira pustiti u rad prvo duboko geolo\u0161ko odlagali\u0161te. Zemlje poput \u0160vedske i Francuske jo\u0161 su najmanje desetlje\u0107e udaljene od tog procesa. Nijedna druga zemlja trenutno ne gradi kona\u010dno odlagali\u0161te visoko radioaktivnog otpada. Vremensko razdoblje u kojem je potrebno sigurno skladi\u0161titi i stalno pratiti istro\u0161eno gorivo iznosi nekoliko stotina tisu\u0107a godina.<\/p>\n\n

Zemlje poput Francuske ili Rusije imaju postrojenja za preradu u kojima se istro\u0161eno nuklearno gorivo obra\u0111uje kako bi se iz njega odvojili i izvukli materijali koji se jo\u0161 uvijek mogu iskoristiti (uranij i plutonij). Takvi objekti najve\u0107i su zaga\u0111iva\u010di i ispu\u0161taju radioaktivno one\u010di\u0161\u0107enje u okoli\u0161 u mnogo ve\u0107oj koli\u010dini nego \u0161to to obi\u010dno \u010dine nuklearne elektrane te proizvode ogromne koli\u010dine razli\u010ditih vrsta radioaktivnog otpada. Iako industrija za taj postupak prerade ponekad koristi rije\u010d \u201erecikliranje\u201c, trenutno se ponovno upotrebljava manje od \u0161est posto istro\u0161enog nuklearnog goriva, a ukupna koli\u010dina nisko, srednje i visoko radioaktivnog otpada znatno se pove\u0107ava.<\/p>\n\n

Dakle, nuklearna energija je jo\u0161 uvijek vrlo problemati\u010dna i nije no blizu tako \u010dista kao \u0161to se \u010desto prikazuje.<\/p>\n\n

O autoru:<\/strong> Andras Perger je voditelj klimatskih i energetskih kampanja Greenpeacea u Ma\u0111arskoj<\/em><\/p>\n\n

    \n
  1. Na web stranici Petera Diehla navedene su brojke, povijesni prikaz rastu\u0107ih procjena. Tamo stoji navod iz 2016. da tro\u0161kovi mogu dose\u0107i 8 milijardi do 2045. godine https:\/\/wise-uranium.org\/udde.html<\/a><\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Pri\u010da o \u010disto\u0107i nuklearne energije koju nam servira nuklearna industrija je bajka. Nuklearna energija je prljava, bez obzira \u0161to pri\u010da ka\u017ee. <\/p>\n","protected":false},"author":51,"featured_media":3808,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ep_exclude_from_search":false,"p4_og_title":"","p4_og_description":"","p4_og_image":"","p4_og_image_id":"","p4_seo_canonical_url":"","p4_campaign_name":"","p4_local_project":"","p4_basket_name":"","p4_department":"","footnotes":""},"categories":[29],"tags":[61,24,23],"p4-page-type":[16],"class_list":["post-3805","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-klima-i-energija","tag-nuklearna_energija","tag-klimatskepromjene","tag-obnovljiviizvori","p4-page-type-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3805","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/users\/51"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3805"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3805\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3815,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3805\/revisions\/3815"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3808"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3805"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3805"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3805"},{"taxonomy":"p4-page-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/p4-page-type?post=3805"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}