{"id":531,"date":"2016-08-31T00:00:00","date_gmt":"2016-08-30T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/master.k8s.p4.greenpeace.org\/croatia\/press\/531\/iz-prve-ruke-spasavanje-rumunjske-prasume\/"},"modified":"2023-10-05T15:14:16","modified_gmt":"2023-10-05T13:14:16","slug":"iz-prve-ruke-spasavanje-rumunjske-prasume","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/iz-prve-ruke-spasavanje-rumunjske-prasume\/","title":{"rendered":"Iz prve ruke: spa\u0161avanje rumunjske pra\u0161ume"},"content":{"rendered":"

Na svijetu je sve manje i manje netaknute prirode zbog ljudskog utjecaja. Kada netko pomisli na pravu divljinu \u010desto mu na um padne pra\u0161uma i to vjerojatno ona amazonska. Ali da bi vidjeli pra\u0161umu ne treba i\u0107i toliko daleko, postoje pra\u0161ume koje su puno bli\u017ee. Jedna od takvih pra\u0161um analazi se u Rumunjskoj u planinama Fagara\u0161 koje su ju\u017eni dio Karpata, i Greenpeace je odlu\u010dio pomo\u0107i u procesu za\u0161tite toga prirodnog bogatstva. Kako bi se za\u0161titilo to veliko podru\u010dje potrebni su \u010dvrsti dokazi da je da pra\u0161uma stvarno netaknuta i da sadr\u017ei samo izvorne vrste te je bitna za \u017eiva bi\u0107a koja tamo obitavaju. Greenpeace je zbog toga odlu\u010dio na jedan mjesec postaviti me\u0111unarodni istra\u017eiva\u010dki kamp kako bi pomogao da cijela pri\u010da zavr\u0161i uspje\u0161no. Tu po\u010dinje moja pri\u010da\u2026<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Mjesec dana ranije dobio sam poziv za kamp i ve\u0107 nakon prvog maila s malo vi\u0161e detalja bio sam jako sretan \u0161to \u0107u sudjelovati u tako velikom i va\u017enom projektu. Naravno, kao i obi\u010dno, ni ovaj put nisam i\u0161ao sam ve\u0107 mi je dru\u0161tvo pravio Luka. Luka je volonter u Greenpeacu ve\u0107 godinu i pol dana, malo kra\u0107e nego ja i bilo mi je drago \u0161to \u0107e mi praviti dru\u0161tvo jer uvijek odi\u0161e pozitivnom energijom. Put do kampa je bio duga\u010dak i naporan te smo usput promijenili puno prijevoznih sredstava: tramvaj, bus, avion, vlak, automobil, kombi, U-Bahn, S-Bahn, a bio je tu \u010dak i brod. Iako smo putem vidjeli puno lijepe prirode one \u0161to nas se jo\u0161 vi\u0161e dojmilo je sam kamp.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u010cim smo do\u0161li mogla se vidjeti radna atmosfera, svi su marljivo radili svoj posao, bilo je tu dosta poznatih ali jo\u0161 vi\u0161e nepoznatih lica, sveukupno oko 30 ljudi. Marljive ruke volontera koji su do\u0161li prije nas u\u010dinile su ovo kamp mjesto pravom bazom. Obnovljena \u201ediskoteka\u201c slu\u017eila je kao operativna baza, bilo je tu i preure\u0111ena ku\u0107ica koja je slu\u017eila kao skladi\u0161te i na kraju mo\u017eda i najva\u017eniji objekt u kampu: kuhinja.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prvi sastanak uslijedio je ubrzo i cijela radna pri\u010da je zapo\u010dela. Uloge su ubrzo podijeljene i timovi su slo\u017eeni. Cijeli koncept rada zasnivao se na kordiniranom radu nekoliko timova: izvi\u0111a\u010dki tim, tim za obilje\u017eavanje parcela koje se trebaju kartirati, 4 tima za terenski rad, tim za verifikaciju i prikupljanje podataka. Plan rada je bio slijede\u0107i: nakon provedene satelitske analize odre\u0111eno je 14 podru\u010dja svaki povr\u0161ine 0,5 ha koje treba detaljno istra\u017eiti. Prvi nastupa tim zadu\u017een za markiranje podru\u010dja, njihov zadatak je bio u pronalasku to\u010dnih koordinata sve 4 rubne to\u010dke kako bi se podru\u010dje moglo to\u010dno ozna\u010diti trakom to jest kako bi podru\u010dja istra\u017eivanja bila dobro definirana. Zatim nastupaju timovi za terenski rad, njihov zadatak je obilje\u017eeno podru\u010dje detaljno pro\u0107i i zabilje\u017eiti odre\u0111ene podatke za svako drvo (vrstu drveta, \u0161irinu drveta na 1.3 metra visine, te zna\u010dajke koje su bitne za \u017eivotinje). Nakon njihovog rada dolazi tim koji svakom drvetu jo\u0161 zabilje\u017ei visinu i sve podatke skuplja u za to predvi\u0111ene obrasce koji se potom predaju GIS timu u bazi koje sve te podatke ubacuje u ra\u010dunalnu bazu i na kraju se svi podaci mogu vidjeti i na karti.
\nKao \u0161to sam i spomenuo ranije timovi su se odredili odmah prvi dan, a moja malenkost se priklju\u010dila terenskom timu. Luka je pak izabran da slijede\u0107i dan poma\u017ee u kuhinji jer naravno i tamo netko mora pomo\u0107i. Iako smo imali 2 odli\u010dna kuhara, bez dodatne pomo\u0107i te\u0161ko da bi sve sami mogli. Prvi dan je zavr\u0161io, i svi su jedva \u010dekali sutra kako bi krenuli sa dodjeljenim zadacima\u2026<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Drugi dan svi su na vrijeme bili spremni za svoje zadatke i mogli smo krenuti na teren. Budu\u0107i da je to podru\u010dje vi\u0161e \u2013 manje bez ljudske intervencije, cesta do na\u0161eg cilja je bila prili\u010dno lo\u0161a, tako da smo 45 minuta imali osje\u0107aj kao da smo u lunaparku zbog neprestanih poskakivanja. Putem smo mogli vidjeti da je uz rub ceste ljudska ruka po\u010dela uni\u0161tavati \u0161umu koje je toliko dugo ostala nepromijenjena. Bilo je tu puno sru\u0161enih stabala.<\/p>\n

Nakon \u0161to smo napokon do\u0161li do cilja slijedio je spust niz vrlo o\u0161tru padinu, a putem smo dodatno ponovili na\u0161e zadatke i jo\u0161 jednom pro\u0161li kroz pripremnu obuku. Po dolasku na ozna\u010denu parcelu podijelili smo se i po\u010deli s predvi\u0111enim radom. Sa mnom u timu je bila slovenska volonterka Nika, tako da nije bilo prevelike potrebe za engleskim, \u0161to nam je olak\u0161alo posao. Kako bi bili maksimalno efikasni podijelili smo uloge, prvo bi Nika izmjerila prsni promjer a zatim bi moj zadatak bio da ispunim informacijski listi\u0107 s podacima i postavim ga na drvo. Nakon kratkog vremena brzo smo se uhodali i \u010dinili smo dobar tim.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Tre\u0107i dan sve je bilo vi\u0161e-manje isto. Prethodni dan obavili smo mapiranje jedne i pol parcele tako da smo zavr\u0161avali zapo\u010deti posao na drugoj parceli. U \u0161umi ovog tipa dominiraju samo 4 vrste drve\u0107a: europska bukva, gorski javor, jela i smreka tako da razlikovanje nije bilo prete\u0161ko. Ukoliko za neku vrstu drveta nije bilo sasvim jasno o kojoj se vrsti radi, uvijek smo se mogli poslu\u017eiti priru\u010dnikom ili upitati par volontera koji su vodili na\u0161u grupu, a koji su imali puno vi\u0161e iskustva u ovakvoj vrsti posla.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u010cetvrti dan Nika se zamijenila s Lukom koji je dan ranije bio pomagao timu koji je prikupljao podatke, ali i terenskom timu tako da smo mogli bez problema nastaviti posao. Budu\u0107i da smo oboje iz Hrvatske komunikacija nam je bila olak\u0161ana i rad je tekao bez problema tako da smo u roku obavili mapiranje \u010detvrte parcele zajedno s ostalim timovima. Tijekom rada u \u0161umi va\u017eno je imati dobru komunikaciju i uvijek biti svjestan na stvari oko sebe i svoje kolege. Iako je u na\u010delu svaki tim imao odre\u0111enu trasu za obaviti, svi su rado pomagali jedni drugima, a ponekad je bio potreban i ozbiljan timski rad jer nekad su se podru\u010dja rada \u201epresjecala\u201c. Naime, osim sakupljanja podataka o \u017eivom drve\u0107u, svako mrtvo drvo \u010diji je prosje\u010dni promjer ve\u0107i od 20 cm predstavlja zna\u010dajni biotop, odnosno mjesto gdje \u017eivotinje mogu na\u0107i skloni\u0161te, hranu, mjesto za gnije\u017edenje i sli\u010dno. Mrtvo drve\u0107e manje od toga nismo bilje\u017eili, a isto je vrijedilo i za zdrava stabla manje od 7 cm u promjeru. Dakle, ponekad bi neko mrtvo stablo palo na dvije trase pa je rad 2 tima bio potreban kako bi drvo brzo i precizno izmjerilo. Budu\u0107i da su na terenu bile ekipe iz nekoliko dr\u017eava, svatko se slikao s porukom na svome jeziku kako bi \u0161to vi\u0161e ljudi \u010dulo za ovaj hvale vrijedan projekt.<\/p>\n

Peti dan je bio zadnji cijelodnevni radni dan u tjednu. Teren na kojem smo radili bio na velikoj kosini pa je bio potreban veliki oprez pri radu. Taj dan bio je i ki\u0161ovit tako da nam je i to ote\u017eavalo rad ali kada postoji \u010dvrsta volja i jaka motivacija sve je lak\u0161e tako da smo posao uspje\u0161no obavili. Po povratku u kamp bili smo obavije\u0161teni o ukupnom napretku u radu. Bilo je lijepo vidjeti toliko sretnih lica nakon \u0161to im je bilo priop\u0107eno koliko su svojim radom pomogli da se to podru\u010dje za\u0161titi.<\/p>\n

Subota je bila predvi\u0111ena za odmor i obilazak okolice. Imali smo priliku poslu\u0161ati predavanje lokalnih \u0161umskih radnika od kojih smo mogli \u010duti pri\u010de o velikoj korupciji koja vlada u Rumunjskoj, a koja omogu\u0107uje da se velika \u0161umska podru\u010dja ilegalno sjeku. U zemlji koja je financijski u lo\u0161oj situaciji kada Vam netko ponudi nekoliko tisu\u0107a eura da na kratko za\u017emirite te\u0161ko se suzdr\u017eati, a pogotovo kad ti iznosi narastu do milijun eura. Ipak, postoji volja da se to sprije\u010di tako da se kontrola u zadnje vrijeme sve vi\u0161e poja\u010dava kako bi se zaustavili svi ilegalni poslovi oko sje\u010de \u0161uma.
\nNakon prezentacije uputili smo se na vrh planine a prolazili smo podru\u010djem za koje ka\u017eu da je jedna od najlijep\u0161ih cesti na svijetu. Ukoliko se nekoga ne dojmi put do vrha, pogled s vrha sigurno ho\u0107e.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

U nedjelju je bio poludnevni radni dan, promjenio sam tim i bio sam u timu za obilje\u017eavanje parcela, \u0161to je bilo zanimljivo iskustvo. Podru\u010dje je bilo pod vrlo velikim nagibom, tako da je bilo skoro pa nemogu\u0107e stajati na nekim mjestima. Sredinom parcele prolazio je potok tako da bi potencijalni pad zna\u010dio da \u0107e se ta osoba okupati. I umalo smo imali takvu situaciju. U jednom trenutku 10 metara iznad moje glave za\u010dulo se sna\u017eno \u0161u\u0161tanje. Jedna od volonterki je bila izgubila oslonac te se je skliznula dobar dio puta ali se nasre\u0107u zaustavila tako da smo svi mogli odahnuti. Velik nagib i vla\u017ean teren mogu u\u010diniti kretanje po \u0161umi vrlo neugodnim iskustvom ukoliko osoba nije dovoljno oprezna.
\nNakon \u0161to smo uz veliki napor uspjeli ozna\u010diti teren, vratili smo se u kamp i po\u010deli spremati za opro\u0161tajnu ve\u010der. Na ve\u010deri smo se uz pove\u0107i broj slika prisjetili svih lijepih trenutaka provedenih taj tjedan, te smo ve\u010der proveli opra\u0161taju\u0107i se jedni od drugih jer neki volonteri su sutradan napu\u0161tali kamp, dok su drugi ostali i \u010dekali nove volontere iz ostalih dijelova Europe koje su dolazili s namjerom da kao i mi sudjeluju u jednoj velikoj i lijepoj pri\u010di\u2026<\/p>\n<\/div>\n

\n
\n

Autor bloga: Vladimir Ribi\u010di\u0107, dugogodi\u0161nji volonter Greenpeacea<\/em><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\n\tNa svijetu je sve manje i manje netaknute prirode zbog ljudskog utjecaja. Kada netko pomisli na pravu divljinu \u010desto mu na um padne pra\u0161uma i to vjerojatno ona amazonska. Ali da bi vidjeli pra\u0161umu ne treba i\u0107i toliko daleko, postoje pra\u0161ume koje su puno bli\u017ee. Jedna od takvih pra\u0161um analazi se u Rumunjskoj u planinama Fagara\u0161 koje su ju\u017eni dio Karpata, i Greenpeace je odlu\u010dio pomo\u0107i u procesu za\u0161tite toga prirodnog bogatstva.
\nKako bi se za\u0161titilo to veliko podru\u010dje potrebni su \u010dvrsti dokazi da je da pra\u0161uma stvarno netaknuta i da sadr\u017ei samo izvorne vrste te je bitna za \u017eiva bi\u0107a koja tamo obitavaju. Greenpeace je zbog toga odlu\u010dio na jedan mjesec postaviti me\u0111unarodni istra\u017eiva\u010dki kamp kako bi pomogao da cijela pri\u010da zavr\u0161i uspje\u0161no. Tu po\u010dinje moja pri\u010da\u2026\n<\/div>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":809,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ep_exclude_from_search":false,"p4_og_title":"","p4_og_description":"","p4_og_image":"","p4_og_image_id":"","p4_seo_canonical_url":"","p4_campaign_name":"","p4_local_project":"","p4_basket_name":"","p4_department":"","footnotes":""},"categories":[29],"tags":[24],"p4-page-type":[16],"class_list":["post-531","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-klima-i-energija","tag-klimatskepromjene","p4-page-type-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=531"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/531\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3322,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/531\/revisions\/3322"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media\/809"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=531"},{"taxonomy":"p4-page-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/p4-page-type?post=531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}