{"id":597,"date":"2016-12-30T00:00:00","date_gmt":"2016-12-29T23:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/master.k8s.p4.greenpeace.org\/croatia\/press\/597\/dosta-je-izgovora-za-nedostatak-vizije-volje-i-petlje\/"},"modified":"2023-10-05T15:22:58","modified_gmt":"2023-10-05T13:22:58","slug":"dosta-je-izgovora-za-nedostatak-vizije-volje-i-petlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/dosta-je-izgovora-za-nedostatak-vizije-volje-i-petlje\/","title":{"rendered":"Dosta je izgovora za nedostatak vizije, volje i petlje!"},"content":{"rendered":"
\n

Primjedbe na ra\u010dun obnovljivih izvora energije (OIE), koje nerijetko dolaze i iz redova struke, naj\u010de\u0161\u0107e se svode na dvije tvrdnje: obnovljivi izvori su nestabilni i nepredvidivi, dakle nepouzdani; te su preskupi. Naravno, logi\u010dan zaklju\u010dak tih tvrdnji bio bi kako nam trebaju pouzdani i jeftini izvori, a to bi valjda bile nuklearne i termoelektrane.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n
<\/div>\n

Nedavno je jedan (biv\u0161i) politi\u010dar, koji se voli izdavati i za stru\u010dnjaka, preko nekoliko novinskih stranica iznio niz nadahnutih uvida, primjerenih vi\u0161e pro\u0161lom nego ovom stolje\u0107u, me\u0111u kojima i \u010distu ekskluzivu kako je nuklearna energija najjeftiniji izvor struje, poslu\u017eiv\u0161i se pritom primjerom britanskoga nuklearnog projekta Hinkley Point C. Doti\u010dni politi\u010dar-stru\u010dnjak ujedno je i gorljiv pobornik termoelektrana na ugljen, a ne tako davno bio je i glavni dr\u017eavni pokrovitelj TE Plomin C. Upravo dva navedena projekta \u0161kolski su primjer ekonomske neisplativosti u energetici, projekti koje je mogu\u0107e realizirati jedino uz debela dr\u017eavna jamstva, dakle uz zavla\u010denje ruke duboko u d\u017eepove gra\u0111ana. Naime, otkupna cijena dogovorena izme\u0111u britanske vlade i francuskoga EDF-a iznosi 92,4 funte, odnosno 104 eura po MWh za elektri\u010dnu energiju koju \u0107e proizvoditi nuklearka Hinkley. Na\u0161 dr\u017eavni HEP nikad nije objavio o kojoj je otkupnoj cijeni za struju iz Plomina pregovarao s japanskim Marubenijem, ali su mediji izvje\u0161tavali o iznosima u rasponu od 85 do 110 eura za MWh, \u0161to je barem dvaput vi\u0161e od trenuta\u010dne cijene na tr\u017ei\u0161tu. U oba slu\u010daja dr\u017eava investitoru jam\u010di dugoro\u010dan otkup, i to na na\u010din koji, barem u slu\u010daju Plomina, Europska komisija smatra nezakonitim oblikom dr\u017eavne potpore.<\/p>\n

Istodobno u rujnu ove godine iz Abu Dhabija sti\u017ee vijest da je postignuta dosad najni\u017ea otkupna cijena za struju iz solarnih elektrana i to od 24.2 dolara za MWh ili, prera\u010dunato, ne\u0161to manje od 22 eura. Nije nezanimljivo za na\u0161u pri\u010du da je dio konzorcija koji \u0107e graditi tu solarnu elektranu nitko drugi nego japanski Marubeni, isti onaj strate\u0161ki partner koji bi na\u0161em HEP-u desetlje\u0107ima prodavao \u010detiri puta skuplju struju iz termoelektrane na uvozni ugljen.<\/p>\n

\n

Naravno, Hrvatska nije Abu Dhabi, Dubai ili \u010cile gdje sunca ima skoro svaki dan pa se posti\u017eu i rekordno niske cijene. Ali, Hrvatska je jo\u0161 uvijek sjajno pozicionirana za kori\u0161tenje sun\u010deve energije, kudikamo bolje nego, recimo, Danska, zemlja veli\u010dine Hrvatske na sjeveru Europe. Danska trenuta\u010dno ima 800 MW fotonaponskih elektrana i dalje ih gradi, dok ih mediteranska Hrvatska ima jedva 50 MW i nema planove za njihovo daljnje razvijanje. Ili, primjerice, susjedna Slovenija, upola manja od Hrvatske, ima 260 MW instaliranih kapaciteta, a samo mariborski kraj, ina\u010de poznat i po skijanju, ima 65 MW, dakle vi\u0161e nego cijela sun\u010dana Hrvatska!<\/p>\n

Slovenija je svoj solarni uzlet ostvarila u roku od tri godine, od 2009. do 2012., kada je sagra\u0111ena ve\u0107ina tamo\u0161njih fotonaponskih elektrana. Otad su cijene solarne tehnologije, kako navodi netom objavljeni izvje\u0161taj Me\u0111unarodne energetske agencije (IEA), pale za 80 posto na globalnoj razini. O\u010dekuje se da \u0107e u sljede\u0107ih pet godina pasti za dodatnih 25 posto. Premda ne\u0161to sporije, nastavit \u0107e padati i tro\u0161kovi ulaganja u energiju vjetra. U tim novim okolnostima obnovljivi izvori preuzimaju vodstvo u svijetu energetike. Lani je u svijetu instalirano 153 GW novih kapaciteta obnovljive energije, \u0161to odgovara ukupnom elektroenergetskom kapacitetu Kanade i prema\u0161uje, ve\u0107 drugu godinu zaredom, ukupna ulaganja u postrojenja pogonjena fosilnim gorivima.<\/p>\n

O predvidivosti i stabilnosti sustava s visokim udjelom tzv. isprekidanih izvora energije (vjetar, sunce) \u2013 \u0161to se \u010desto, papagajski, upisuje kao minus OIE \u2013 najbolje govori izvje\u0161taj o nestancima struje u Njema\u010dkoj. Tamo\u0161nji Savezni regulator u listopadu je objavio podatak da je 2015., uz udio OIE od 30 posto, vrijeme padanja mre\u017ee bilo 41 posto kra\u0107e nego 2006. kada se udio obnovljivih izvora u sustavu kretao oko 12 posto. Do sli\u010dnog su zaklju\u010dka do\u0161li i znanstvenici ameri\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta Stanford u studiji pod nazivom \u201cA Tale of Three Markets\u201d (Pri\u010da o tri tr\u017ei\u0161ta, 2015.), u kojoj se analizira iskustvo Njema\u010dke, Kalifornije i Teksasa kao dr\u017eava s velikim porastom udjela sun\u010danih i vjetroelektrana te konstatira da takvi izvori ne dovode do nestabilnosti sustava.<\/p>\n

To, naravno, ne zna\u010di da obnovljivi izvori sami po sebi stabiliziraju mre\u017eu, nego da su ulaganja u mre\u017eu i regulaciju pretpostavka gradnje novih kapaciteta bez obzira na to o kojem je izvoru rije\u010d. A prigodno potezanje argumenta nestabilnosti u na\u0161im raspravama, kako stru\u010dnim tako i politi\u010dkim, mahom je tra\u017eenje alibija za nedostatak vizije, volje i petlje, neuvjerljiv izgovor kako se, eto ba\u0161 kod nas, nikako ne mo\u017ee ono \u0161to drugdje sasvim dobro funkcionira.<\/p>\n

Za kraj citiram Fatiha Birola, izvr\u0161nog direktora spomenute Me\u0111unarodne energetske agencije: \u201c<\/span>Nije stvar u predvidivosti energije Sunca i vjetra, nego u predvidivosti vladinih politika jer investitori \u017eele znati kakva im je perspektiva. To je najve\u0107i izazov koji ja vidim da postoji u sektoru OIE.\u201d<\/span> To je i poruka novoj hrvatskoj Vladi. Shvati li je ozbiljno, imat \u0107e \u0161ansu da se u povoljnim okolnostima uklju\u010di u globalne trendove, iskoristi goleme prirodne potencijale i tako svojim gra\u0111anima osigura energetsku neovisnost, radna mjesta i \u010dist okoli\u0161. Ujedno \u0107emo se legitimirati i kao odgovorna zemlja koja aktivno pridonosi globalnoj borbi protiv sve nemilosrdnijih klimatskih promjena.<\/p>\n

Autor teksta je Zoran Tomi\u0107, voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj<\/em>
\n\u010clanak je izvorno objavljen u Jutarnjem listu dana 29.12.2016.<\/em><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\n\tPrimjedbe na ra\u010dun obnovljivih izvora energije (OIE), koje nerijetko dolaze i iz redova struke, naj\u010de\u0161\u0107e se svode na dvije tvrdnje: obnovljivi izvori su nestabilni i nepredvidivi, dakle nepouzdani; te su preskupi. Naravno, logi\u010dan zaklju\u010dak tih tvrdnji bio bi kako nam trebaju pouzdani i jeftini izvori, a to bi valjda bile nuklearne i termoelektrane.\n<\/div>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":798,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ep_exclude_from_search":false,"p4_og_title":"","p4_og_description":"","p4_og_image":"","p4_og_image_id":"","p4_seo_canonical_url":"","p4_campaign_name":"","p4_local_project":"","p4_basket_name":"","p4_department":"","footnotes":""},"categories":[29],"tags":[27,23],"p4-page-type":[46],"class_list":["post-597","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-klima-i-energija","tag-fosilnagoriva","tag-obnovljiviizvori","p4-page-type-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=597"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3328,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/597\/revisions\/3328"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media\/798"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=597"},{"taxonomy":"p4-page-type","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.greenpeace.org\/croatia\/wp-json\/wp\/v2\/p4-page-type?post=597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}