Gotovo slučajno, Marie i Jim Bohlen smislili su plan kako prosvjedovati protiv toga da Vlada SAD-a testira nuklearno oružje na Amchitki, udaljenom otoku jugozapadno od Aljaske, koje je zakazano za listopad 1971. Bračni par Bohlen, dio male skupine ekologa i aktivista iz Vancouvera zvanih „Don’t Make a Wave Committee“, raspravljali su što bi trebali poduzeti kako bi zaustavili predstojeću nuklearnu detonaciju, kad je Marie Bohlen dala spontani prijedlog: „Trebali bismo jednostavno otići tamo brodom.“ 

Istog dana, novinar Vancouver Suna nazvao je Jima Bohlena i pitao kako planiraju prosvjedovati protiv planiranog nuklearnog testa. Jim nije znao što bi novinaru rekao pa je izlanuo: „Želimo otploviti brodom do Amchitke i suočiti se s bombom.“ Priča je tiskana sljedeći dan i plan je dogovoren.

Slijeva: Dorothy i Irving Stowe, s Bree Drummond, Jimom Bohlenom i Rodom Mariningom 1971. © Fotografiju ustupio Robert Stowe

Organizacija Don’t Make a Wave Committee uskoro je preimenovana u „Greenpeace“, a plan Bohlenovih – iznajmiti stari ribarski brod i otploviti do lokacije planiranog detoniranja bombe na Aljasci – postat će prva ekspedicija Greenpeacea. 

Kako bi prikupili novac potreban za najam starog ribarskog broda i plovidbu do Aljaske da spriječe detonaciju bombe, još jedan član odbora, Irving Stowe, pitao je pjevačicu Joan Baez da izvede dobrotvorni koncert za financiranje kampanje. Baez nije mogla prisustvovati, no Stowea je upoznala s Joni Mitchell, koja je pristala nastupiti te je sa sobom povela zvijezdu u usponu Jamesa Taylora. Na događaju održanom u Vancouveru u listopadu 1970. prikupljeno je 17.000 dolara, što je pokrilo najam broda i osnovne troškove.

1970.: Joni Mitchell i James Taylor nastupaju za prikupljanje sredstava za prvu Greenpeaceovu ekspediciju

James Taylor prepričava svoje iskustvo sviranja s Joni Mitchell na koncertu za Amchitku, Vancouver, 1970.

U tom smislu, sami počeci Greenpeacea isprepleteni su glazbom. Osobine poput kreativnosti, hrabrosti i izravnog djelovanja za obranu naše prirode od najranijih su dana postale dio Greenpeaceovog DNA, a nadopunila ih je i omogućila glazba.

Ta veza nastavila se idućih pet desetljeća. Donosimo nekoliko istaknutih trenutaka.

1989.: Greenpeaceov album koji je preko noći osvojio Moskvu (i stvorio naš ured u Rusiji)

6. ožujka 1989. u Sovjetskom Savezu objavljen je dvostruki kompilacijski album s 25 pjesama pod naslovom „Greenpeace: Breakthrough“. Njegovim prihodima osnovan je Greenpeace u Rusiji. Na temelju ugovora, sklopljenog u državnoj diskografskoj kući Melodiya, izdano je 8 milijuna dvostrukih albuma i 500.000 dvostrukih kaseta, što je bilo prvo veliko ostvarenje zapadnjačke rock glazbe u Sovjetskom Savezu.

Svaki album sadržavao je i knjižicu od 16 stranica koja je davala pregled najvećih svjetskih okolišnih problema i ruskoj javnosti predstavljala Greenpeace. Izvođači koji su donirali svoje pjesme bili su Peter Gabriel, The Pretenders, Dire Straits, U2, The Eurythmics, Talking Heads, Sting, The Grateful Dead i Bryan Adams. Nekolicina izvođača otišla je u Moskvu na lansiranje albuma. U nekoliko sati prodano je prvih pola milijuna ploča, a do 15. svibnja dosegnut je milijun.

Jedan sovjetski novinar izjavio je, „Svaki put kad u Sovjetskom Savezu uključiš električni uređaj, čuje se Greenpeaceov album.“

1990-e: U2, Public Enemy i Kraftwerk udružuju se za zaustavljanje Sellafielda

Uspjeh Greenpeaceovih suradnji s bendovima i glazbenicima tijekom 1980-ih nastavio se razvijati u sljedećim desetljećima. Greenpeace je postao globalni brend zahvaljujući spajanju kreativnih akcija koje završavaju na naslovnicama i rastućeg pokreta ljudi diljem svijeta koji podržavaju borbu protiv okolišne i društvene nepravde.

U2, još jedan bend koji je sudjelovao na albumu, 1992. se pridružio bendovima Public Enemy i Kraftwerk u kampanji protiv širenja nuklearnog postrojenja Sellafield u UK-u na velikom koncertu na kojem je Kraftwerk prigodno izveo svoj klasik iz 1975. pod nazivom Radioactivity.

Kraftwerk izvodi „Radioactivity“ na koncertu Greenpeace React!, 1992.

2000-e i nakon: Svjetska glazba

Ulaskom u novi milenij, najpoznatiji svjetski glazbenici nastavljaju svojom glazbom podupirati poziv za čišću, zeleniju budućnost. Glazba i kultura igraju ključnu ulogu u borbi za zaštitu našeg planeta jer inspiriraju milijune ljudi diljem svijeta na djelovanje. Navodimo nekoliko nastupa koji su to postigli.

2016. godine libanonski bend Mashrou’ Leila pridružio se Greenpeaceu na mediteranskoj turneji Rainbow Warriora pod nazivom Sun Unites Us s ciljem podizanja svijesti o neiskorištenom potencijalu solarne energije u regiji. Videosnimka snimljena tehnologijom virtualne stvarnosti u 360 stupnjeva bila je jedna od prvih prilika da Greenpeace upotrijebi tu novu tehnologiju snimanja u svojim kampanjama – pomičite sliku kako biste vidjeli cijeli bend i Rainbow Warrior u pozadini!

Svega nekoliko mjeseci kasnije odvila se jedna od najpoznatijih Greenpeaceovih akcija u posljednjem periodu. Greenpeace je pozvao poznatog talijanskog skladatelja i pijanista Ludovica Einaudija da izvede jednu od svojih skladbi na plutajućoj platformi u Arktičkom oceanu, ispred ledenjaka Wahlenbergbreen u Svalbardu, Norveška. 

Einaudija je za skladbu Elegy for the Arctic nadahnulo osam milijuna glasova iz cijelog svijeta koji su zatražili zaštitu Arktika. Greenpeaceov brod Arctic Sunrise prevezao je Einaudija i njegov koncertni klavir do Svalbarda, a zatim je nastala ova nevjerojatna i dirljiva snimka koju su pogledali milijuni ljudi diljem svijeta.

Talijanski skladatelj i pijanist Ludovico Einaudi pridružuje se Greenpeaceu u izvedbi koja oduzima dah, snimljenoj na Artičkom oceanu 2016. godine.

Još jedna planetarno popularna glazbena zvijezda koja je posvetila svoj talent podizanju svijesti o opasnostima koje prijete polarnim krajevima je Thom Yorke iz benda Radiohead. Yorke je napravio pjesmu Hands off the Antarctic za našu kampanju Zaštitimo oceane. Greenpeace je 2018. otputovao na Antarktiku kako bi proveo znanstvena istraživanja i zatražio zaštitu za jedno od posljednjih netaknutih područja na Zemlji.

Zapanjujuće fotografije snimljene tijekom ekspedicije, zajedno s pjesmom Hands off the Antarctic Thoma Yorkea, prikazali su potresnu sliku o ugroženom okolišu – jedinstvenom ekosustavu kojem očajnički treba zaštita.

Zvučna podloga naše budućnosti: Priroda kao glazba

Tijekom naše pedesetogodišnje povijesti, Greenpeace je imao sreće surađivati s nekim od najpoznatijih bendova i glazbenika na planetu, dopirući do velikih brojeva ljubitelja glazbe, ali i prirode, želeći istaknuti najvažnije aktualne okolišne probleme. Ipak, glazbu nisu uvijek stvarali samo instrumenti i vokalisti, nekad je i sama priroda stvarala zvučnu pozadinu.

Prekrasan primjer je projekt Save Our Sounds  iz 2017. godine. Greenpeace u Indoneziji udružio se s DJ-icom i producenticom Nindom Felinom iz Jakarte koja je otputovala u središte prašuma Papue kako bi napravila audiosnimke nevjerojatne bioraznolikosti regije. Ninda je upotrijebila audiosnimke u izradi hvaljene pjesme Birds of Paradise, a zatim je s njom nastupila na festivalu Wonderfruit na Tajlandu i drugim festivalima po cijelom svijetu.

Tijekom projekta Save Our Sounds odlučili smo katalogizirati i objaviti audiosnimke iz Greenpeaceove arhive. Te snimke, snimljene u sklopu okolišnih kampanja od Antarktike do Amazonije, čine nevjerojatno bogat i raznolik izvor zvukova koji slušateljima pruža priliku da dožive okruženja u kojima se inače možda nikad ne bi našli.

Nažalost, neka od tih mjesta također mogu trajno izgubiti svoj „bioakustični profil“ (jedinstveni zvučni otisak određenog prirodnog okruženja kao što je prašuma), s obzirom na to da njihovim staništima i bioraznolikosti prijeti opasnost ako se ne poduzmu hitne mjere za njihovu zaštitu.

Ubrzo nakon što je arhiv objavljen, obratila nam se neprofitna skupina DJ-eva i producenata elektroničke glazbe pod imenom DJs for Climate Action s upitom za suradnju u uzbudljivom projektu dijeljenja tih snimki sa svijetom.

Napravljen je odabir zapisa koji su dostupni za prijenos u sklopu „klimatskog paketa zvučnih uzoraka“, a pozvali smo i glazbene producente iz cijelog svijeta da stvaraju glazbu koristeći se tim zvucima kako bi odgovorili na pitanje: „Kako zvuči naša budućnost?

Žiri sastavljen od poznatih producenata elektroničke glazbe odabrao je najbolje prijavljene pjesme te su one uključene na kompilacijski album pod nazivom Zvučna pozadina budućnosti (engl. Soundtrack to the Future). Svi prihodi od prodaje albuma bit će donirani organizacijama za očuvanje prirode koje djeluju na prostorima gdje su zvukovi izvorno snimljeni, kako bi se osiguralo da ta staništa ostanu očuvana i da nastave proizvoditi svoju jedinstvenu glazbu budućim naraštajima.

Od koncerta koji je pokrenuo prvu Greenpeaceovu ekspediciju 1971. godine, preko suradnji s najvećim glazbenicima na planetu, do sve popularnijih producenata elektroničke glazbe koji pomoću Greenpeaceovih snimki prirode stvaraju vlastite vizije zvukova naše budućnosti, glazba je duboko utkana u povijest Greenpeacea.

Želimo li nadahnuti milijune ljudi da stvaraju pokret za okolišnu i društvenu pravdu, oni se moraju osjećati potaknuti, povezani i nadahnuti – a kako to bolje učiniti nego putem radosti koju u nama izaziva glazba koju volimo.

Zato glazba i kultura igraju tako veliku ulogu u osmišljavanju i poduzimanju svega što je potrebno za svijet kakav želimo vidjeti. To je i razlog zašto se nadamo nastaviti tu bogatu tradiciju u idućih pedeset godina.

Možda je to najbolje sročila Emma Goldman, američka spisateljica i aktivistkinja, u autobiografiji iz 1931. pod naslovom Živeći svoj život (engl. Living My Life):

„Na plesovima sam bila najneumornija i najveselija. Jedne me večeri Sashin nećak, mlad momak, odveo na stranu. Ozbiljna lica, kao da će mi obznaniti smrt dragog drugara, šapnuo mi je da ples ne doliči jednoj agitatorici. Posebno ne na tako nesmotreno razuzdan način, u svakom slučaju. Bilo je nedolično za nekoga tko treba postati ličnost u anarhističkom pokretu. Moja neozbiljnost samo će naštetiti Borbi.

U meni je porastao bijes zbog drskog uplitanja mladića. Rekla sam mu da gleda svoja posla. Bilo mi je dosta da mi se stalno na taj način predbacuje Borba. Nisam vjerovala da Borba, iza koje stoji prekrasan ideal, anarhizam, oslobađanje i sloboda od konvencija i predrasuda, treba podrazumijevati nijekanje života i radosti.

Želim slobodu, pravo na samoizražavanje, svačije pravo na sve što je prekrasno i živo. Ako ne mogu plesati, ne želim vašu revoluciju!“

U potpunosti se slažemo.

Matt Kemp, multimedijski producent, Greenpeace International.