Budućnost bez nuklearne opasnosti zahtijeva ukidanje i nuklearnog oružja i nuklearne energije.
Odluka Odbora za dodjelu Nobelove nagrade ne može se precijeniti. Napori Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN) u promoviranju povijesnog sporazuma koji zabranjuje sva nuklearna oružja zaslužuju priznanje u obliku najuglednije među nagradama, Nobelove nagrade za mir.
Sporazum podržava većina zemalja članica Ujedinjenih Naroda. Unatoč tome, zemlje koje posjeduju nuklearno oružje i dalje se izuzimaju iz tog procesa. ICAN-ov rad i ova nagrada jasno pokazuju da svijet očekuje od tih zemalja da potpišu i ratificiraju sporazum kako bi osigurali budućnost bez nuklearnog oružja za našu djecu.
Postoji neizbježna poveznica između nuklearnog oružja i nuklearne energije. Smatramo da svijet treba odbaciti ne samo nuklearno oružje, već upotrebu nuklearne energije, kao i pokretanje novih, tvz. „mirnih“ nuklearnih programa. Bilo koji „mirni“ nuklearni program može dugoročno rezultirati u stvaranju nuklearnog oružja.
Svaka nuklearna elektrana proizvodi radioaktivni otpad koji predstavlja opasnost vremenski dužu nego cijela poznata ljudska povijest, a prvih nekoliko tisuća godina predstavlja opasnost iz sigurnosne perspektive: u fisijskim materijalima koji se mogu iskoristiti u oružjima, poput uranija i plutonija.
Nuklearna energija je u fazi povlačenja, no nuklearne energetske projekte još uvijek međunarodno promoviraju Kina (CGN, CNNC), Francuska (Areva, EdF), Japan (Hitachi, Mitsubishi, Toshiba), Rusija (Rosatom), Južna Koreja (KEPCO) i SAD (Westinghouse, GE). Ti projekti su opasni ne samo radi rizika još jednog Černobila ili Fukušime, nego i zbog neizbježnog širenja nuklearnog oružja.
Primjerice, pakistanski nuklearni arsenal nije mogao biti sagrađen bez znanja ukradenog iz URENCOve tvornice za obogaćivanje urana u Nizozemskoj. Rosatomova uključenost u elektranu Busher u Iranu postaje ponovno opasni faktor u trenutnim napetostima između SAD-a i Irana.
Svjetska nuklearna organizacija bi voljela sagraditi tisuću nuklearnih elektrana po svijetu. Nazivaju to svojim scenarijem „harmonije“. Nova moda je razvijati ideje za tisuće malih reaktora po cijelom planetu, bilo da se radi o plutajućim nuklearkama od Rosatoma ili CNNC-a, ili o novim dizajnima 4. generacije uključujući torijske reaktore koji moraju biti dostavljeni u paketu s tehnologijom za ponovnu preradu koja omogućuje vlasnicima da odvoje izotope koji se mogu pretvoriti u oružje. To je naša najgora noćna mora.
Napori da se osigura bolja budućnost bi trebali ići ruku pod ruku s ukidanjem nuklearnog oružja i prestankom korištenja nuklearne energije. Nije nam potrebno niti jedno niti drugo. Ne trebamo mogućnost uništenja stotina tisuća ljudi u jednom bljesku, kao zamjenu za diplomaciju. Imamo dovoljno održivih obnovljivih izvora da zadovoljimo svjetske energetske potrebe.
Budućnost će biti bez nuklearne energije i oružja.
Jan Haverkamp i Rashid Alimov
—-
Jan Haverkamp je stručni konzultant za nuklearnu energiju Greenpeacea Centralne i istočne europe
Rashid Alimov je koordinator anti-nuklearnog projekta pri Greenpeaceu Rusije