Rafinerija nafte u Urinju ponovo je u četvrtak 12. svibnja 2016. prouzročila zagađenje mora. Nepoznata količina mazuta izlila se izvan kruga rafinerije, što je izgleda redovita pojava u poslovanju naftnih kompanija.
Iako je tim čistača na terenu bio već danima, u ponedjeljak 16. svibnja još uvijek su se mogle vidjeti posljedice onečišćenja na morskoj obali.
Aktivisti Zelene akcije, Žmerga i Greenpeacea posjetili su lokaciju i pomogli u sanaciji. Čišćenje šljunčane plaže obavlja se tako da se nekoliko površinskih slojeva šljunka onečišćenog naftom doslovno ukloni i odveze na otpad, nakon čega se donji slojevi jednostavno prekriju novim šljunkom. Iako djelatnici Dezinsekcije, ugovornog poduzeća za sanaciju, rado pričaju o tome kako je grozno izgledalo dok su kantama hvatali mazut s površine mora, ne žele reći kako je do izljeva došlo.
Business as usual – posao kao i inače – mantra je i većih naftnih kompanija u svijetu. Tako je prošli tjedan obilježila i nova naftna kafastrofa u Meksičkom zaljevu, gdje su Shell i ostale kompanije nastavile s bušenjem na moru, unatoč činjenici da se baš tamo 2010. dogodila najveća ekološka katastrofa zbog izljeva nafte u povijesti.
Posljednji Shellov izljev još jednom upozorava da vađenje nafte iz podmorja nije i ne može biti sigurno za okoliš, a metode sanacije – kako se to zorno vidi u slučaju naše male šljunčane plaže u Podurinju – samo površinski prekrivaju veličinu problema.
Autor: Dunja Ribarić