Novi koronavirus do sada je uzrokovao više od 160,000 smrti u čitavom svijetu.
To su crne brojke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ali stvarna ljudska patnja ne može se izmjeriti.
Usporedbe radi, WHO predviđa da će klimatske promjene od 2030. do 2050. svake godine uzrokovati smrt 250.000 ljudi.
Ukupno pet milijuna ljudi. Počevši deset godina od danas.
S obzirom na ove brojke, zašto globalni odgovor na klimatsku krizu u usporedbi s onim na koronavirus izgleda kao utrka kornjače i zeca?
Jedna od ključnih razlika je ta da je koronavirus s nama tek oko sto dana. Klimatske promjene postale su vijest s naslovnih stranica prije više od 30 godina.
S vremenom su klimatske promjene postale visoko politizirane.
Naftne korporacije su te koje mogu najviše izgubiti prelaskom na svijet s nultom stopom emisija ugljika.
Imale su mnogo vremena da igrade mnogostruke razine PR zaštite u pokušaju zbunjivanja ljudi vezano uz znanost o klimatskim promjenama.
Naftni moćnici poput braće Koch u SAD-u, na primjer, trošenjem više od 70 milijuna $ za financiranje desnih skupina i održavanje mitova temeljenih na poricanju klimatskih promjena.
Psihologija ovdje također ima svoju ulogu.
Ljudski mozak nije kreiran tako da lako reagira na velike prijetnje koje sporo napreduju.
Kako je rekao profesor Daniel Gilbert s Harvardskog sveučilišta, „Naš mozak je u osnovi stroj koji radi po načelu ‘skloni se’.“
Daleko je vjerojatnije da ćemo se skloniti ako je opasnost jasna i neposredno prisutna.
Pisac Jonathan Safran Foer naglašava da smo „svjesni egzistencijalnih rizika i hitnosti, ali iako znamo da je u tijeku rat o kojem ovisi naše preživljavanje, mi se ne osjećamo uronjenima u taj rat.“
Mnogo je lakše vidjeti i vizualizirati pandemiju. Ona na nas ne utječe, nego nas inficira. Promatranje groznih scena mrtvačkih sanduka koji se gomilaju u Italiji i masovnih grobnica u SAD-u, ne zahtijeva mnogo mašte da bi se razumjela prijetnja vama i vašoj obitelji.
Suprotno tome, možda imamo osjećaj kako nije vjerojatno da će nas klimatske promjene ubiti. To je opasna zabluda.
Iako to možda nikad nećete vidjeti na bolničkim grafovima, svakodnevne klimatske promjene stvaraju okolnosti za masovne ljudske žrtve.
Požari, suše, snažne oluje. Smanjene zalihe vode i hrane koje će pogoršati glad, bolesti, nasilje i migracije.
To su nekada bili dugoročni rizici, ali više nije tako.
UN kaže da ako sve zemlje ne učine značajne promjene u sljedećih deset godina, sustići će nas klimatska noćna mora.
Časopis Columbia Journalism Review piše, „Bizarno je da klimatskoj krizi nikada nije dana primjerena važnost, iako ona može preokrenuti, osiromašiti pa i prekinuti živote bezbrojnih ljudi u cijelom svijetu.“
Klimatske promjene možda se čine dalekima ako ste u samoizolaciji u Splitu ili Osijeku, ali su vrlo stvarne za milijune ljudi u zemljama u razvoju.
To su zemlje gdje se osjećaju prve i najgore posljedice – što je strašna nepravda, s obzirom na to da su najmanje odgovorne za ono što ih je izazvalo.
S pozitivne strane, iskustvo odgovaranja na globalnu prijetnju može u svijetu stvoriti nešto kao „mišićno pamćenje“ koje će biti korisno kad se s punom koncentracijom uhvatimo u koštac s klimatskim promjenama.
Usred vrlo stvarnog užasa koronavirus nas nečemu uči.
Pokazao je kako narodi i vlade, ako to doista žele, mogu djelovati zajedno.
Da ništa nije zauvijek zadano i da u svijetu koji je često okrutan, kolektivna volja ipak može prevladati. Da je moć običnih ljudi stvarna.
Kad se premosti kriza uzrokovana koronavirusom, odnosno kad se spustimo s razine uzbune, bit će mnogo iskustava, lekcija pa i jezičnih fraza koje će se pokazati korisnima.
Možemo početi govoriti o „izravnavanju“ klimatske krivulje i „iskorjenjivanju“ porasta emisija stakleničkih plinova.
Možemo samopouzdano zatražiti od svojih vlada da razmišljaju odvažno i široko kako bi zaštitili našu budućnost.
Neoliberalno protivljenje tome da društva djeluju kolektivno preko svojih vlada sada je nestalo. Kako je u svom uvodniku nedavno napisao Financial Times: „Radikalne reforme – promjena smjera politika koje su prevladavale u zadnja četiri desetljeća – trebat će se staviti na stol.“
Vlade će morati prihvatiti aktivniju ulogu u ekonomiji.”
Svaka kriza ujedno je i prilika za promjenu smjera i kritičko razmatranje naših navika i struktura koje smo izgradili.
Jednako kao i kriza uzrokovana koronavirusom, klimatska kriza zahtijeva temeljnu promjenu našeg društva. Možda nas ona može naučiti da to ne mora značiti gubitke, nego donosi i nove mogućnosti da djelujemo odgovorno, jedni za druge i za našu planetu.
Diskusija
odlično
Komentar je vrlo jednostavan za cijeli svijet i sve se bazira na ekonomiji i profiti kapitala , danas je samo važan kapital a ne čovjek . Velikim kapitalistima i bogatašima će biti kasno za promjene jer će i oni stradati od klimatski promjena. Morao bi se ograničiti kapital upravo zbog klimatski promjena , a zakonski to nije problem riješit , to bogataši znaju i ne trebaju se praviti pametni ili glavu stavljati u pijesak . Kapital nema vrijednosti ako nestane života .