Mitska tvrdnja iz naslova glavni je „argument“ industrije ugljena. Njega, međutim, pobijaju brojne studije.

Čak i Međunarodna energetska agencija, koja redovito podbaci u procjenama rasta obnovljivih izvora energije (OIE), tvrdi da će obnovljivi izvori omogućiti pristup električnoj energiji većem broju ljudi nego ugljen.

Ugljen ne smanjuje siromaštvo – dapače, ugljen ga učvršćuje. Oxfamov izvještaj   iz 2017. godine to jasno pokazuje:
„Što bude više ugljena više će ljudi biti gurnuto u siromaštvo uslijed razornih posljedica klimatskih promjena te izravnog utjecaja iskapanja i loženja ugljena na lokalne zajednice, uključivši gubitak zemlje, onečišćenje i zdravstvene probleme.“
Održivi razvoj
Dostupnost povoljne i pouzdane energije jedan je od UN-ovih Ciljeva održivog razvoja (COR). Ugljen, međutim, nije sredstvo za postizanje tog cilja. On ustvari negativno utječe na druge ciljeve, na primjer dobro zdravstvo ili pristup čistoj vodi. S druge strane, obnovljivi izvori doprinose postizanju svih COR-ova tako da je 100-postotno obnovljiva energetika jedini put prema postizanju svih Ciljeva održivog razvoja.
Izvor: World Future Council
U svijetu 1.2 milijarde ljudi nema pristup električnoj energiji, a velike termoelektrane na ugljen neće im u tome pomoći. Većina tog stanovništva (84%) živi u ruralnim područjima, bez priključka na elektroenergetsku mrežu. Troškovi proširenja mreže i cijena struje dobivene iz ugljena, uvelike premašuju troškove izvanmrežnih rješenja poput malih vjetroelektrana i fotonaponskih solarnih panela. Iz tog razloga Kina masovno koristi energiju sunca kako bi ljudima omogućila pristup električnoj energiji: 43% novih energetskih priključaka čine izvanmrežni fotonaponski sustavi kao najpovoljniji oblik opskrbe udaljenih predjela električnom energijom.
Šteta koju čini ugljen
Ugljen šteti ljudskom zdravlju tijekom svake faze upotrebe, od iskapanja do loženja i zbrinjavanja. Cijena te štete previsoka je – mjeri se ljudskim životima (više od 1.6 milijuna ljudi godišnje umre samo u Kini od posljedica onečišćenja zraka, velikim dijelom zbog izgaranja ugljena), lošim zdravljem i nesposobnošću stanovništva za rad zbog zdravstvenih tegoba.
Ljudima je od struje čak važnija pitka voda, a ugljen je upravo nezasitan potrošač vode. Oko četvrtine postojećih i planiranih  termoelektrana na ugljen nalazi se u područjima prekomjernog crpenja vode. U zemljama poput Indije, termoelektrane na ugljen izravno se s poljoprivrednicima natječu za oskudne izvore vode.
Ovisnost o ugljenu povećava izloženost država fluktuacijama cijena kada ugljen moraju uvoziti, što vrijedi za mnoge zemlje u energetskom siromaštvu. Tek 7% stanovništva sub-saharske Afrike koje nema pristup električnoj energiji živi u zemljama s ležištima ugljena.
Pad cijene obnovljivih izvora
Cijena obnovljivih izvora energije i dalje je u padu.  Vjetar i sunce već danas su cjenovno konkurentni u SAD-u i Njemačkoj, a uskoro će biti i na golemim tržištima Kine i Indije.
Ključna činjenica: Cijena energije iz vjetra i sunca jednaka je ili niža od one iz fosilnih goriva u više od 30 zemalja te dalje pada, a pritom nije opterećena stvarnim troškovima svojstvenima ugljenu (onečišćenje zraka, zagađenje vode, utjecaj na zdravlje, rizik ulaganja u neperspektivnu tehnologiju).