Fosilna goriva dolijevaju ulje na vatru ratova

„Klimatske promjene koje su uzrokovane ljudskim djelovanjem i rat u Ukrajini imaju jedan te isti izvor: fosilna goriva i našu ovisnost o njima”, izjavila je ukrajinska klimatologinja Svitlana Krakovska nakon što je Rusija, država koja je jedan od najvećih proizvođača nafte i plina, izvršila invaziju na njezinu zemlju.  

U to vrijeme se iz svojeg doma u Kijevu obraćala Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama te se morala povući sa sjednice na kojoj se odobravalo najnovije izvješće jer je počelo bombardiranje njenog grada.

Mjesec dana kasnije, rat u Ukrajini postao je humanitarna kriza: više od 3,7 milijuna ljudi napustilo je zemlju, a procjenjuje se da oko 13 milijuna ljudi ne može otići iz nje i ima ograničen pristup hrani, vodi i zdravstvenoj skrbi. 

Fosilna goriva raspiruju rat u Ukrajini

Postoji izravna poveznica između fosilnih goriva i ruske ratne mašinerije. Izvještava se o tome da je Rosneft, jedna od glavnih ruskih naftnih kompanija, jedan od glavnih dobavljača goriva za rusku vojsku. Rosneft naftom opskrbljuje i kompanije poput BP-a. Zato svaka kupnja ruske nafte ili plina ne doprinosi samo punjenju ratne riznice, ona možda i održava pogon ratne mašinerije. Tvrtka Rosneft i njezina podružnica Rosneft-Aero i Transneft navodno su dostavljale gorivo ruskoj vojsci prije i tijekom invazije. [1] 

Kako bismo zaustavili ovaj rat, potrebno je globalno zaustavljanje ulaganja i embargo na ruska fosilna goriva što je prije moguće, kao i hitno pružanje humanitarne pomoći onima kojima je potrebna.

Fosilna goriva i ratovanje imaju zajedničku povijest

Borba za energetske resurse upadljiv je čimbenik u brojnim novijim sukobima, uključujući Iračko-iranski rat 1980. – 1988., Zaljevski rat 1990. – 1991. te Sudanski građanski rat 1983. – 2005. Greenpeace se i ranije oglašavao oko takvih sukoba, posebice tijekom posljednjeg rata u Iraku. 

Zaljevski rat 1990. uglavnom se vodio zbog nafte. Problemi koji su Iraku pružili izliku za invaziju Kuvajta bile su cjenovne politike i prihodi od nafte. Iako nafta nije bila jedini razlog za postupke Iraka, bila je snažna motivacija za brze poteze Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika koje su brzo reagirale za zaštitu vlastitog i OECD-ovog pristupa važnim zalihama nafte. Strane kompanije s postrojenjima u južnom Sudanu uvelike eksploatiraju naftu, zbog čega je tamo došlo do povećanja zlouporabe ljudskih prava te je pogoršan dugogodišnji sukob u Sudanu, a kao posljedica dva milijuna ljudi izgubilo je život i još je četiri milijuna raseljeno od 1983., uključujući i stalne krize gladi i epidemija.

Prema istraživanju  koje su 2021. proveli Greenpeace u Italiji, Greenpeace u Španjolskoj i Greenpeace u Njemačkoj, gotovo dvije trećine vojnih misija EU-a služe za nadzor i osiguravanje proizvodnje i prijevoza nafte i plina u Europu. Vlade Italije, Španjolske i Njemačke od 2018. su uložile više od 4 milijarde eura za zaštitu fosilnih goriva koja uništavaju klimu.

Fosilnim kompanijama ne može se vjerovati

Na početku rata u Ukrajini, naftne kompanije iskoristile su priliku za širenje svojeg poslovanja, koristeći se predstojećom energetskom krizom kao izlikom za ubrzanje svojeg prljavog poslovanja. Shell je čak kupio naftu od Rusije nakon invazije, a ispričao se i obvezao prekinuti veze s Rusijom tek nakon oštre kritike javnosti koja je mogla naštetiti njihovoj bilanci. Sada druge naftne kompanije poput BP-a i Total Energies obećavaju da će prestati s ulaganjem u Rusiju nakon što je pronađena izravna poveznica s ukrajinskim ratom. 

Kao i velike duhanske kompanije, ove kompanije iskorištavaju svaku priliku za nastavak prodaje svojih prljavih proizvoda. Ako ne nastavimo razotkrivati njihov prljav model poslovanja, nastavit će profitirati od sukoba i klimatske krize.

Trgovanje fosilnim gorivima podupire nepravedan sustav

Kako bi pomogle očuvati mir i zaustaviti klimatsku krizu, vlade moraju zaustaviti svoju ovisnost o fosilnim gorivima i odmah ih početi ukidati. Svjetsko gospodarstvo i dalje u najvećoj mjeri pokreću fosilna goriva koja i dalje čine više od 80% energetskog miksa na globalnoj razini. 

Ovisnost o fosilnim gorivima prepušta energetsku sigurnost i djelovanje za zaštitu klime u ruke geopolitike. Vlade ne mogu tvrditi da se zauzimaju za mir ako nastavljaju financirati rat. A prelazak s ruske nafte i plina na naftu i plin iz drugih zemalja u kojima je položaj ljudskih prava upitan, kao što su Venezuela i Saudijska Arabija, samo će prebaciti geopolitičku moć s jednog siledžije na drugog. 

Zbog nejednakosti u odnosima moći, države prolaze nekažnjeno. Na zadnjim globalnim pregovorima o klimi COP26, vodeći proizvođači nafte i ugljena puput Saudijske Arabije i Australije otežali su napore da se u zadnjoj verziji teksta uključi postupni prestanak uporabe fosilnih goriva, dok države poput Rusije i Sjedinjenih Američkih Država nisu članice Međunarodnog kaznenog suda koji je nadležan za ratne zločine.

Obnovljiva energija put je prema miru

Ako želimo stvoriti pravedniji i mirniji svijet, države moraju prekinuti svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Da bi tranzicija bila brza, bogate zemlje moraju prvo smanjiti svoju potražnju za energijom i povećati energetsku učinkovitost. Zatim moraju hitno ispuniti svoje preostale energetske potrebe obnovljivom energijom. 

Za razliku od fosilnih goriva, kod obnovljive energije manje su šanse za nejednakost i geopolitičke borbe za moć jer se njezina infrastruktura uglavnom može lokalizirati. To bi stoga moglo smanjiti trgovanje sa zemljama u kojima je stanje ljudskih prava upitno. Lokalizirana obnovljiva energija također bi mogla zaštititi potrošače od cjenovnih šokova poput globalne energetske krize kakvu upravo doživljavamo.

Zaštita energetske sigurnosti i klime

Kombinacija obnovljive energije i energetske učinkovitosti bolji je odabir za energetsku sigurnost. Spajanjem potencijala tog dvoje, ukupna globalna potražnja za energijom mogla bi se smanjiti za čak četvrtinu do 2030. Mjere energetske učinkovitosti činile bi od pola do tri četvrtine ukupne energetske uštede, dok bi obnovljivi izvori pokrivali ostatak. To bi imalo veliki značaj za zaštitu klime, imajući na umu da su fosilna goriva najveći uzročnik globalnog zagrijavanja.

Brza i pravedna tranzicija na obnovljivu energiju je ostvariva. Izgradnja postrojenja za obnovljivu energiju puno je brža nego gradnja nove infrastrukture za fosilna goriva – u UK-u je potrebno oko 28 godina za izgradnju nove naftne bušotine, dok su za solarnu farmu potrebne dvije godine. Također, ako svijet ulaže u obnovljivu energiju, ona postaje još jeftinija i lakše izvediva opcija. Maroko i Egipat velikom brzinom povećavaju svoje kapacitete za obnovljivu energiju i pokazuju kako suradnja svima pomaže da zajedno napredujemo više i brže.

To je prilika da vlade prekinu začarani krug uništenja koje uzrokuju fosilna goriva i prijeđu na zelenu mirnu budućnost. Vlade moraju raditi na uspostavljanju mira i sigurne klime što bržom tranzicijom na učinkovitu i obnovljivu energiju.

Izvor:

[1] Prema izvješću iz 2017. koje je tvrtka objavila na ruskom, tvrtke u grupaciji Rosneft opskrbljivale su rusko Ministarstvo obrane, Istražni odbor Ruske Federacije, rusko Ministarstvo za izvanredne situacije, rusko Ministarstvo unutarnjih poslova i rusku gardu te je istovremeno bila jedini dobavljač motornih goriva za nacionalnu gardu, koja je otad razmještena na granicu s Ukrajinom.