Uvijek je povoljno vrijeme za popričati s našim najpoznatijim meteorologom, Zoranom Vakulom, koji već više desetljeća donosi vremensku prognozu u naše domove, a uz to se bavi edukacijom djece i mladih o vremenu i klimi. Sa Zoranom smo razgovarali o klimatskim promjenama, temperaturnim rekordima i vremenskim ekstremima, a zanimalo nas je i koliko Hrvatska ima sunčanih sati koje bismo mogli korisno pretvoriti u solarnu energiju.
Ovog ljeta proživjeli smo brojne vruće dane u Hrvatskoj. Često čujemo da je to normalno za ljeto, da je i prije bilo vruće. Kako zapravo možemo znati da se događa globalno zagrijavanje?
Istina, ljeti su nam normalni vrući dani – oni s najvišom dnevnom temperaturom zraka 30 °C i višom. Imali smo ih prije, imamo i sada. Štoviše, i danas su važeći i još nedosegnuti neki stari, još iz prošlog stoljeća, temperaturni rekordi – apsolutno najviše vrijednosti temperature zraka. No, tada se, uglavnom – u prosjeku, vrućina znatno kraće zadržavala nego posljednjih desetljeća, kada imamo učestalija i intenzivnija dugotrajnija razdoblja – nizove ne samo vrućih dana, nego i vrlo vrućih dana, onih s najvišim vrijednostima temperature zraka 35 °C i višim. Stoga se već više od desetljeća prilično često spominju i toplinski valovi koji mogu djelovati na zdravlje te sustav upozoravanja na opasnost od vrućine.
Događa li se ili ne zagrijavanje – i lokalno i globalno – možemo zaključiti iz analize podataka mjerenja na velikom skupu podataka. Primjerice, analiziramo li mjerenja DHMZ-a na mnogobrojnim hrvatskim meteorološkim postajama lako možemo zaključiti kako je neprijeporan znatan porast srednje temperature zraka posljednjih 30 godina, u usporedbi s 30 godina prije toga. I to ne samo na godišnjem nivou, nego i na sezonskom, pa i mjesečnom. Od sezona – diljem Hrvatske je najveće odstupanje ljeti – ljeta postaju znatno toplija nego prije. Najmanje odstupanje većinom je tijekom jeseni, ponegdje pak zimi. Analiziraju li se porasti 30-godišnje srednje mjesečne temperature zraka po mjesecima – najveći su uglavnom u kolovozu, a najmanji porasti zabilježeni su većinom u rujnu. Pritom je zanimljivo primijetiti i kako su najveća odstupanja – i mjesečna i sezonska – u Zagrebu, koji postaje sve izraženiji “toplinski otok”. Detaljnije se može vidjeti na https://vrijeme-i-promet.hrt.hr/meteo-kutak/koliko-nam-je-prosjecno-toplije-nego-prije-1491930
Na temelju tih lokalnih podataka, koji iz mnogobrojnih zemalja u svijetu odlaze u svjetsku razmjenu meteoroloških podataka, stručnjaci Svjetske meteorološke organizacije i drugih stručnih institucija analiziraju globalno stanje – i dolaze do zaključka o globalnom zagrijavanju.
Je li u svijetu koji se zagrijava i dalje moguće hladno proljeće?
Ovisi kako definiramo „hladno“?! Ne znam za cijeli svijet, ali u Hrvatskoj je svakako moguće hladnije proljeće od 30-godišnjeg prosjeka. I ne samo moguće. Imali smo takvo nedavno – ponegdje 2023. i 2022. godine, te diljem Hrvatske 2021. Nema razloga da nemamo i sljedećih godina.
Djeluje mi potrebnim naglasiti kako do sada nismo imali – i ne vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti imati – situaciju u kojoj je svaka godina toplija od prošle, ili svako ljeto toplije od prošloga. Ili neko drugo godišnje doba. Anomalije su uobičajena pojava, i valja ih očekivati i u budućnosti, te istodobno pratiti trend koji je do sada bio uzlazan – i takav će vrlo vjerojatno biti i sljedećih godina i desetljeća.
Uređujete meteo kutak na portalu hrt.hr gdje pratite temperaturne rekorde. Što kažu najnoviji podaci za Hrvatsku?
Urednik sam na HRT-u od 2013. godine i brinem o meteorološkim podatcima na mnogobrojnim medijskim platformama HRT-a – radiju, televiziji, portalu www.hrt.hr, aplikaciji HRT METEO i na teletekstu, koji je i dalje prilično čitan od starije populacije, iako mnogi mladi i ne znaju da postoji. Pritom se, zahvaljujući suradnji s DHMZ-om, osim svakodnevnih redovitih meteoinformacija na HRT-u često spominju i meteozanimljivosti , uključujući i ekstremne ili rijetke meteorološke pojave. Temperaturni rekordi su među najčešćima. Imali smo ih i prošlih dana, tjedana i mjeseci.
Primjerice, kolovoz je u većini Hrvatske bio rekordno topao. Srednja mjesečna temperatura zraka bila je uglavnom od 3 °C do čak 5 °C viša od prosječne iz posljednjeg klimatološkog razdoblja od 1991. do 2020. godine, najtoplijeg u znanoj povijesti službenih mjerenja. Rekordno visoke vrijednosti ili vrlo blizu njih imala je i srednja temperatura zraka cijelog ljeta – zbog jednostavnosti računanja – razdoblja od 1. lipnja do 31. kolovoza. Pritom su se u mnogim mjestima dogodile rekordne vrijednosti temperature zraka, ne samo mjesečne, nego i apsolutno najviše, kao primjerice 40 °C u Dubrovniku i Splitu.
Srednja temperatura zraka dosadašnjeg dijela godine – od početka siječnja do kraja kolovoza – u većini je hrvatskih krajeva druga najviša u povijesti mjerenja, koja u nekim mjestima seže još od sredine 19. stoljeća. Rekordno najtoplije prve dvije trećine godine bile su 2024.
Što su tzv. tople/tropske noći i koliko je porastao njihov broj?
Tople noći – od mnogih znane i kao tropske – su one tijekom kojih se temperatura zraka ne spušta ispod 20,0 °C.
Nisam ih mnogo proučavao, ali već iz preliminarnih analiza zaključujem kako je i njihova učestalost sve veća, ne samo posljednjih desetljeća, nego i posljednjih godina. Primjerice, od 1961. do 1990. godine na postajama DHMZ-a Zagreb Maksimir i Split Marjan prosječno su bile 2, odnosno 73 tople noći godišnje, a u posljednjem službenom klimatološkom razdoblju od 1991. do 2020. godine čak 5, odnosno 83!
Štoviše, posljednjih 30 godina – od 1997. do 2026. godine – i bez novih u ovogodišnjem rujnu – u Maksimiru je bilo čak 8 toplih noći prosječno u godini, a na Marjanu skoro 89!!
Dosadašnje rekordne godine po broju toplih noći bile su 2024. u Maksimiru s 26 noći, te na Marjanu 2018. godina, s čak 112 tople noći u godini.
Jesu li vremenski ekstremi postali češći? Možemo li, posljedično, očekivati više poplava ili razornije požare?
U prezagrijanoj atmosferi u kakvoj živimo – u prosjeku sve češći i žešći vremenski ekstremi i drugi s njima povezani ne bi smjeli biti iznenađenje. Dapače, valjalo bi se na njih pripremati i prilagođavati se. I to istodobno i za daljnje zagrijavanje i sušu – i za lokalno obilnu oborinu u kratko vrijeme, koja može prouzročiti poplavu. A ni kratkotrajna izražena zahladnjenja i rekordno niske vrijednosti temperature zraka ne trebaju čuditi. No, te će pojave – dogode li se, vrlo vjerojatno biti manje intenzivne od onih suprotnih.
Koja je uloga čovjeka u globalnom zagrijavanju?
Globalno zagrijavanje i s njim povezane klimatske promjene događale bi se i bez nas ljudi – samo zbog međudjelovanja Zemlje i Sunca, koje prolazi kroz različite faze pa se na Zemlji proživljavaju topla i hladna doba, čak i ledena. Sada smo neprijeporno u toplom dijelu života Zemlje kojem smo mi ljudi pridonijeli barem malo –djeluje mi gotovo sigurno – i više (!) svojim (ne)djelima. Betonizacija, asfaltizacija i deforestacija samo su neka od njih. Naravno, i pretjerano korištenje fosilnih goriva.
Često volimo reći da imamo sjajne potencijale za solarnu energiju u Hrvatskoj, biste li se s time složili?
Naravno. Znam ljude koji su još potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća na svojim krovovima imali solarne panele i zahvaljujući njima imali u kući toplu vodu. Danas je iskorištavanje solarne energije još rasprostranjenije. Nadam se da će još i više.
Koji je broj sunčanih sati u Hrvatskoj? Imamo li Sunca i po zimi?
Nisam detaljno analizirao osunčavanje u Hrvatskoj, ali iz DHMZ-ovog Klimatskog atlasa Hrvatske može se vidjeti kako je srednje godišnje osunčavanje u Hrvatskoj od oko 1700 sati u sjevernim krajevima do oko 2700 sati u južnim. Iz toga je prosječno dnevno od oko 4,7 do oko 7,4 sati.
Naravno, pritom najviše u toplom dijelu godine, posebice ljeti, a zimi znatno manje, osobito u sjevernim kopnenim krajevima. No, važno je naglasiti kako imamo sijanja Sunca i zimi – na kopnu prosječno 1 do 2 sata dnevno, a na Jadranu oko 4 sata!
Primijetili smo da u zadnje vrijeme dosta vremena provodite educirajući djecu i mlade, izdali ste slikovnice, čak i strip “Pretežno vedro”. Koje teme djecu najviše zanimaju? Je li važno educirati naše najmlađe o vremenu i klimi?
Edukacijom djece bavim se već više desetljeća. Ubrzo nakon što sam 1996. godine počeo pripremati meteorološka izvješća za informativni program HRT-a – počeli su me zvati i u emisije dječjeg, školskog i obrazovnog programa, u kojima sam djeci objašnjavao meteorološke pojave. U pripremama za te emisije nastale su prve skice današnjih edukativnih meteoslikovnica koje od 2021. Ilustrira i priprema za tisak izvrsni Nik Titanik. Njegov Nik Titanik Studio i objavio je prve dvije meteoslikovnice, a ostale su izašle pod okriljem Naklade Vakula. Sve ih je lektorirala Marija Pepelko, prof. savjetnik, a na engleski prevela Sandra Dujmušić, profesionalna prevoditeljica s višedesetljetnim iskustvom. Cilj meteoslikovnica je educirati – približiti neke često spominjane meteorološke termine mladima, osobito djeci, kako bi kasnije bolje razumjela i imala koristi od meteoroloških informacija, posebice u ovo doba sve očitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Osobito me veseli što je prvih osam meteoslikovnica na hrvatskom jeziku – nadam se da će i najnoviju „Magličastu“ – Agencija za odgoj i obrazovanje uvrstila u Repozitorij odobrenih drugih obrazovnih materijala za osnovnu školu – razredna nastava, i to za međupredmetnu nastavu – Hrvatski jezik, Priroda i društvo te sat razrednog odjela. Dodatno, na temelju prvih pet meteoslikovnica Igor Baksa je pripremio i meteopredstave za djecu, koje je Mali teatar odigrao već više od 200 puta. Nadam se da će uspjeti i ideja producenta Bojana Kanjera, koji sa scenaristom Lukom Rukavinom i kolegicom mu Ronom Bulj priprema seriju animiranih filmova na temelju „Vremenastih priča“.
Osim djeci pomoću meteoslikovnica, učenicima viših razreda osnovne škole i starijima, meteorologiju populariziranom putem meteozbirki – zbirki meteorima – do sada sam objavio „Rimovane meteoprognoze u doba koronaviroze“ i „Vjerske teme i vrijeme“, te najnovije – putem meteostripa „Pretežno vedro“ – stripa s anegdotama iz svijeta meteorologije, kojim pokušavam čitateljstvo educirati o meteorologiji, posebice vremenskoj prognozi – o njezinom nastajanju i (ne)mogućnostima; povećati razumijevanje i smanjiti očekivanja od vremenske prognoze čak i za samo nekoliko sati unaprijed, te pogotovo za sljedeće dane, tjedne i mjesece. Crtežom Krešimira Biuka i mojim tekstom, koje su u strip dodatno pomogli uobličiti Sebastijan Čamagajevac, Josip Sršen i Tihomir Tikulin – ispričane su 123 kratke priče – stvarni doživljaji iz života i rada nekadašnjih i sadašnjih meteorologa DHMZ-a i HRT-a, te neke šale, dosjetke i zanimljivosti povezane s (ne)vremenom i meteorologijom.
Iako je važno ponašanje pojedinaca, u Greenpeaceu se trudimo tražiti dugoročne promjene sustava u kojem živimo. Biste li se složili s takvim pristupom?
Ustrajte! Učinite svijet boljim. Mijenjajući i sustav i pojedince, koji ga čine. Nadam se da će se stvoriti „kritična masa“ ljudi koji se neće ponašati po načelu „u se, na se i poda se“ – ja, sada, ovdje – nego će dugoročno djelovati za javno dobro.
