Po svemu sudeći, „Barbenheimer” je filmski događaj godine. Istodobna premijera dva holivudska hita dvoje kultnih režisera: Barbie Grete Gerwig, ružičaste fantastične komedije, i Oppenheimera Christophera Nolana, tmurne, psihodelične drame.
Suprotstavljene filmske atmosfere, likovi i problemi pokrenuli su živahnu raspravu u medijima i društvenim mrežama, u rasponu od užasno smiješnih memeova do egzistencijalnih pitanja. No u Greenpeaceovoj zajednici ova nas dva filma vraćaju na prošle i sadašnje kampanje protiv veoma stvarnih egzistencijalnih prijetnji: deforestacije, onečišćenja plastikom i nuklearnog uništenja.
Barbie: duga ljubavna veza s deforestacijom i plastikom
Barbie Grete Gerwig smiješan je i nedvojbeno feministički film. Zabavno je i dirljivo vidjeti kako u tom savršenom svemiru sve pođe po zlu kad glavna Barbie, koju igra glumica Margot Robbie, počne razmišljati o smrti. Egzistencijalna kriza koju Barbie doživljava vodi je na put otkrivanja „stvarnog svijeta”: Los Angelesa.
U STVARNOM, pak, svijetu, Barbie je Mattelova plastična lutka, u prodaji već 60 godina. Mattel je svojedobno izjavio da ljudi iz 150 zemalja svijeta svake godine kupe 58 milijuna lutaka, odnosno njih oko 100 svake minute. I dok Barbie Grete Gerwig muči kad joj istječe rok trajanja, u stvarnosti će ona vjerojatno živjeti vječno, izgubljena i odbačena u deponijama otpada.
Osim svog uobičajenog tereta (promoviranje nerealistične slike tijela među djevojčicama, očuvanje antifeminističkih seksističkih stereotipa i promicanje određene norme ljepote koja marginalizira osobe druge boje kože), Barbie je također dugo održavala ljubavnu vezu s plastikom — i okončala vrlo toksičnu vezu s deforestacijom nakon burne intervencije.
Istraživači Greenpeacea International otkrili su, naime, da proizvođač igračaka Mattel za pakiranje koristi materijale dobavljača Asia Pulp and Paper (APP), za koji se znalo da uništava indonezijske prašume. Tada je Mattel obećao prestati koristiti materijale za pakiranje povezane s deforestacijom. Pobjeda koja budi nadu, reklo bi se. Korak naprijed u borbi protiv proizvođača celuloze i papira koje nastavljaju ugrožavati neke od najvećih preostalih prašuma u svijetu.
Osim toga, tu je i ne tako fantastična Barbieina plastika, koja, premda dolazi u minijaturnim komadićima ne prestaje biti ogroman problem ni danas! Prema izvještaju Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), industrija igračaka koristi više plastike u svojim proizvodima od bilo kojeg drugog sektora. Prošle su godine američki istraživači izračunali koliko svaka Barbie lutka košta klimu. Svaka 182-gramska lutka uzrokuje emisiju oko 660 grama ugljika, što obuhvaća proizvodnju plastike, izradu i prijevoz.
To nam je dobrodošao podsjetnik da je plastika prikriveno fosilno gorivo (99% plastike proizvodi se iz fosilnih goriva poput frakiranog plina i nafte) te da pridonosi klimatskim promjenama za cijelog svog životnog vijeka. Upravo zato se Greenpeace nastavlja boriti za ambiciozni globalni sporazum o plastici koji će ograničiti i postupno smanjivati proizvodnju plastike, što obuhvaća i postupno ukidanje proizvodnje nove plastike.
Oppenheimer: grozničavi san koji nas podsjeća na užas nuklearnog oružja
Kasnih 1920-ih, J. Robert Oppenheimer bio je tek jedan od mnogih fizičara u usponu koji je iz Amerike otišao studirati u Europu. Nedugo zatim strasno se posvetio kvantnoj mehanici i neprestano sanjao o tom drugom svijetu: svijetu atoma, materije i mrtvih zvijezda koje se urušavaju u sebe u gluhoj tišini svemira.
Tad još nije mogao znati da će pomoći stvoriti atomsku bombu i pridonijeti smrti stotina tisuća ljudi. Tad još nije „postao smrt, razarač svjetova”.
Nijedno ikad stvoreno oružje ne razara tako čudovišno i neselektivno kao nuklearno. U siječnju 2021. slavili smo važnu prekretnicu: Sporazum o zabrani nuklearnog oružja sada je dio međunarodnog prava.
Taj nedavni sporazum otežat će svjetskim državnicima izvlačiti se na nuklearno oružje kao legitimno i korisno sredstvo zaštite. Iz sporazuma se također stvara svjetska norma usmjerena protiv nuklearnog oružja koja će, nadamo se, svijet budućnosti osloboditi nuklearne prijetnje.
U doba globalnog zagrijavanja prijetnja nuklearne zime i dalje je veoma prisutna: U lipnju 2023. Međunarodni institut za mirovna istraživanja iz Stockholma (SIPRI) objavio je svoju godišnju procjenu naoružanja, razoružanja i međunarodne sigurnosti, prema kojoj se popunjavaju arsenali nuklearnog oružja diljem svijeta.
„Nuklearno oružje, kojemu je svrha dobiti ratove, prijeti potpunim uništenjem (…) S takvim oružjem namijenjenim neselektivnom uništavanju nema nade za održivo društvo.” Riječi su to Kazumija Matsuija, gradonačelnika Hiroshime od 2011.
Jedino jamstvo da se nuklearno oružje neće koristiti jest da ga se potpuno ukloni. Nuklearna energija i nuklearno oružje dva su lica iste kovanice. Želimo li jednom za svagda okončati nuklearnu prijetnju, moramo ugasiti i jedno i drugo.
Kraj filma: I SVI su još dugo živjeli sretno i zadovoljno.
Dakle, što nam je činiti želimo li još dugo živjeti sretno i zadovoljno? Dok se nosimo s klimatskom krizom, nejednakosti i bolestima, svjesni smo da ne postoji samo jedan pristup problemima, ali je svima jedan zajednički nazivnik: pohlepa. Stoga je nužno, ali i moguće graditi održivu i pravednu budućnost koja ljude i ovaj planet stavlja ispred korporacijske pohlepe i dobiti elita.
Graditi bolju budućnost je moguće – i svi u tome moramo sudjelovati.