Još nema Sporazuma o plastici: kako fosilna industrija kontaminira pregovore

Vrijeme je da se svjetski čelnici suoče s važnom temom koju se uporno zaobilazi u pregovorima o UN-ovom Globalnom sporazumu o plastici: naftni biznis. Nakon dvotjednih pregovora, svjetske vlade nisu uspjele postići dogovor oko konkretnih mjera za rješavanje krize onečišćenja plastikom. Pregovori su prekinuti bez jasnog puta naprijed – no jedno je sigurno: nećemo se zaustaviti dok Sporazum ne stavi zdravlje ljudi i planeta ispred interesa zagađivača. Milijuni glasova diljem svijeta neće utihnuti dok se sporazum ne postigne.

Ne možemo obuzdati onečišćenje ako ne obuzdamo proizvodnju

Korijen problema s plastikom je jasan – proizvodimo je previše. Raste suglasnost da je nužno drastično i hitno smanjiti globalnu proizvodnju plastike ako želimo zaštititi bioraznolikost i ostati unutar granice zagrijavanja od 1,5 °C prema Pariškom sporazumu. Time ćemo također očuvati prava autohtonih zajednica te zdravlje ljudi. Studije već predviđaju da bi se, ako nastavimo ovim putem, proizvodnja plastike mogla utrostručiti do 2050. godine. No, planet i klima jednostavno ne mogu podnijeti više plastike.

Plastika je u zraku, vodi i tlu, a nalazi se čak i u našoj krvi. To je trebalo biti dovoljno upozorenje vladama da počnu djelovati. Tijekom svog životnog ciklusa plastika ispušta štetne emisije, kemikalije te makro, mikro i nano plastiku. Onečišćenje plastikom je svuda oko nas, čak i u našim domovima. Ako doista želimo zaustaviti katastrofu onečišćenja plastikom, Sporazum je kao minumum morao otvoriti put prema međunarodnim pravilima koja smanjuju proizvodnju plastike. Sporazum koji ne rješava problem na izvoru osuđen je na neuspjeh i neće donijeti potrebnu transformativnu promjenu koja bi stvarno okončala ovu krizu.

Većina vlada se zalagala za ambiciozan Sporazum, no nekolicina je blokirala potpisivanje

Uoči INC-5.2 više od 90 zemalja ponovno je potvrdilo podršku ambicioznom Sporazumu potpisivanjem ministarske deklaracije u Nici “Poziv na buđenje za ambiciozni sporazum o plastici”. Deklaracija je simbolizirala obnovljenu predanost ambicioznim zahtjevima uključujući zahtjev za usvajanjem globalnog cilja za smanjenje proizvodnje i potrošnje plastike. Također je istaknula druge ključne elemente snažnog Sporazuma: mjere za uklanjanje štetnih proizvoda i kemikalija, poticanje sustava ponovne upotrebe, osiguranje pravednog financiranja te omogućavanje donošenja odluka pri budućim COP-ovima – kako bi se prekinuo zastoj koji je opterećivao šest rundi pregovora.

Ambicioznije zemlje stigle su na INC-5.2 spremne da obave posao. Deseci zemalja podržali su ključne mjere potrebne za osiguravanje snažnog Sporazuma. No napori da se razjasne pojedinosti i pronađu zajednička rješenja ponovno su blokirani zbog manjeg broja zemalja koje nisu pregovarale s dobrim namjerama. Na kraju je predsjednik odbora predstavio dva nacrta Sporazuma od kojih nijedan nije bio prikladan. I tako smo opet ovdje, bez jasnog plana kako će vlade prekinuti ovaj začarani krug.

Kako se hitna situacija s onečišćenjem plastikom pretvara u javnozdravstvenu krizu, povijest će pokazati da je neaktivnost vlada, krug za krugom pregovora, imala ključnu ulogu u tome što svijet i dalje, dvije godine kasnije, čeka na hrabre mjere. Još očitija je uloga nekoliko negativaca koji su iskoristili multilateralni proces da svedu ambicije na minimum, još dublje nas uvlačeći u sustav potpuno ovisan o fosilnoj industriji, koji donosi onečišćenje i destrukciju.

Poslovna logika je jasna

Dok je fosilna industrija pokušavala održati status quo, protivnička lobistička skupina jasno je pokazala da vlade mogu odabrati drugačiji put. Poslovni modeli i sustavi koji podržavaju zajednice mogli bi napredovati umjesto da samo preživljavaju.

Čak su i velike kompanije iz sektora robe široke potrošnje, koje ovise o jednokratnoj plastici, poput Unilevera i članova Poslovne koalicije, jasno poručile da je dosta – vrijeme je za novi sustav. Više od 450 poslovnih lidera je putem inicijative Champions of Change (koju su pokrenuli Greenpeace International, plaftorma Break Free From Plastic i inicijativa Plastic Pollution Coalition) pozvalo na snažan Sporazum koji smanjuje proizvodnju plastike. Postepeno smo svjedočili zajedničkom usmjeravanju prema ključnim zahtjevima koje vlade trebaju ostvariti. Onečišćenje plastikom je loše i za biznis, i samo je pitanje vremena kada će se više industrija pridružiti pozivima na akciju, s podrškom svojih kupaca i civilnog društva.

Vrijeme za kraj vladavine industrije plastike

Baš kao i onečišćenje plastikom, fosilna i petrokemijska industrija su posvuda. Sudjeluju na lokalnim okupljanjima, na konferencijama o održivosti, sponzoriraju javne događaje i sportske stadione te kupuju medijski prostor kako bi promovirali svoje zelene laži. Tijekom pregovora o Sporazumu o plastici postao je očit njihov snažan utjecaj nad UN-ovim procesima koji bi trebali rješavati štetu koju su oni sami prouzročili. Na svaki krug pregovora lobisti fosilne i petrokemijske industrije dolazili su u velikom broju, a INC-5.2 postavio je rekord s 234 registrirana predstavnika, prema rezultatima istraživanja Centra za međunarodno okolišno pravo.

Neposredno prije početka pregovora, Greenpeace UK objavio je izvještaj koji otkriva kako neke od najvećih petrokemijskih kompanija sustavno lobiraju protiv smanjenja proizvodnje plastike, dok istovremeno ostvaruju goleme profite od sve većeg poslovanja s plastikom. Prema izvještaju, od početka pregovora o Sporazumu u studenome 2022., samo sedam kompanija proizvelo je 1,4 milijuna tona plastike – dovoljno da se napuni pet i pol kamiona za smeće svake minute – a na pregovore su poslali čak 70 lobista, uz podršku industrijskih interesnih skupina.

Greenpeace International i Centar za međunarodno okolišno pravo također su uputili pismo čelnicima UNEP-a i tajništvu INC-a s pozivom da se lobistima fosilne industrije zabrani sudjelovanje na svim budućim pregovorima o Globalnom sporazumu o plastici.

Je li multilateralizmu potreban pojas za spašavanje?

Teško stanje multilateralizma pokazivalo se na svakoj bolnoj rundi pregovora o Sporazumu. Izazovna geopolitika i opterećenje brojnih multilateralnih silnica često slome pokušaje rješavanja golemih ekoloških i društvenih kriza. 

Potrebna su nam globalna rješenja za globalne probleme i globalni sporazumi koji će uspostaviti globalna pravila. No netko mora popustiti. U ovakvim trenucima iznimno je važno da ostanemo ujedinjeni u sve snažnijem pokretu ljudi koji se bore za budućnost bez plastike – kako bismo svjetske čelnike i dalje mogli pozivati na odgovornost.

Što nakon Ženeve?

Ne možemo stati, nećemo stati. Svijetu je potreban globalni sporazum koji smanjuje proizvodnju plastike, štiti prava autohtonih zajednica, stavlja zdravlje i prava ugroženih zajednica na prvo mjesto, čuva bioraznolikost i ne produbljuje klimatsku krizu.

U tjednima koji dolaze, svjetski čelnici moraju odlučiti kamo dalje. Nemogućnost postizanja dogovora u Ženevi mora biti poziv na buđenje: kraj onečišćenja plastikom znači otvoreno suočavanje s interesima fosilne industrije. Vlade ne mogu nastaviti raditi isto, a očekivati drukčiji rezultat.

Vrijeme oklijevanja je prošlo. Samo hrabrost i ustrajnost mogu nas dovesti do snažnog Sporazuma. O tome ovisi zdravlje sadašnjih i budućih generacija, naših zajednica i ekosustava planeta.

Sarah King, viša strateška savjetnica u Greenpeaceovoj kampanji za budućnost bez plastike