Plastika je u zraku. I to ne samo doslovno. Ovih dana nije lako pratiti razne najave vlada i kompanija u vezi s mjerama koje navodno imaju za cilj smanjiti onečišćenje plastikom.
Kažem navodno jer većina onoga što smo čuli pozitivne su riječi i namjere, ali kad ih proučite detaljnije, shvatite da nisu dovoljno ambiciozne.

Prošlog tjedna bio je red na Europskoj komisiji koja je objavila Strategiju EU za plastiku. To je dokument koji odražava viziju i ciljeve Komisije koji će se pretočiti u mjere i aktivnosti.
Na prvim stranicama dokumenta opisuje se problem i konstatira potreba za hitnim djelovanjem, uz ove zastrašujuće brojke:

  • 25.8 milijuna tona plastičnog otpada nastaje svake godine u EU, a od toga 70% se spaljuje ili odvozi na odlagališta
  • u EU, 150.000 – 500.000 tona plastičnog otpada godišnje dospijeva u mora i oceane
  • procjenjuje se da u EU između 75.000 i 300.000 tona mikroplastike godišnje dospije u okoliš

U svijetu do 12 milijuna tona plastike godišnje završi u morima i oceanima, zagađuje mora i ozbiljno ugrožava morske vrste te ulazi u hranidbeni lanac. I unatoč dobro dokumentiranim posljedicama onečišćenja plastikom, proizvodnja plastike još uvijek raste. Ovo je globalna kriza koja zahtijeva hitnu akciju na svim razinama.
Čini se da Komisija prepoznaje hitnost situacije, što se treba pohvaliti. No kad detaljnije proučimo Strategiju, čini se da ona ipak nastavlja starim putem. Zašto to tvrdim? Objasnit ću uz pomoć jednostavne pretrage. Ako potražimo određene riječi u dokumentu, dolazimo do sljedećih rezultata:

  • Recikliranje, recikliranje, recikliranje: pronađeno 146 puta
  • Ponovna upotreba: pronađeno 13 puta
  • Smanjenje upotrebe: pronađeno 18 puta
  • Prevencija: pronađeno 18 puta

Još jednom je prevelik fokus stavljen na recikliranje. Ako Komisija, primjerice, namjerava postići cilj iz Strategije da do „2030. 100% plastične ambalaže u EU bude prikladno za ponovnu upotrebu ili recikliranje”, to se nikako neće moći dostići ukoliko se ne smanji proizvodnja i upotreba plastične ambalaže i plastike za jednokratnu upotrebu, koja je ionako nepotrebna jer već postoje prikladne alternative koje samo treba početi primjenjivati.

Strategija EU se poklopila s kineskom zabranom uvoza određenih vrsta plastike za recikliranje iz drugih zemalja. U slučaju EU, 85% plastičnog otpada namijenjenog izvozu završi u Kini. Suočeni s ovom preprekom, imamo dvije mogućnosti: nastaviti s istim modelom i pronaći druge zemlje u koje ćemo izvoziti smeće, ili shvatiti ovo kao još jedan razlog da promijenimo ponašanje i da u začetku proizvodimo manje otpada.Smanjenje upotrebe i ponovna upotreba ne bi trebale biti tabu teme. Trebalo bi ih biti svugdje: u člancima, prijedlozima i raspravama, dok traje prijelaz u društvo oslobođeno bremena koje je stvorila jednokratna plastika i onečišćenje koje ona sa sobom nosi.

Strategiju trebaju pratiti hrabre i ambiciozne mjere i koraci koji će zabraniti plastiku za jednokratnu upotrebu kako bismo postigli stvarnu promjenu i prikladno riješili bit problema: masovnu i nekontroliranu proizvodnju jednokratne plastike.

Ovakvi politički potezi jesu korak naprijed. Ljudi diljem svijeta već poduzimaju korake i trude se osigurati budućnost bez plastike za jednokratnu upotrebu. Bilo da odbijaju slamke, vrećice, koriste boce za višekratnu upotrebu ili se angažiraju u svojim zajednicama. Svaki korak vrijedi, bio on velik ili malen. Odluči se za svoj korak još danas i pridruži se pokretu! #BreakFreeFromPlastic!


Elvira Jiménez voditeljica je europskog projekta protiv plastike pri Greenpeaceu u Španjolskoj.