Spašavanje “Europske Amazone” od nove megafarme agro-diva

Nedugo nakon prosvjeda tisuća ljudi u Hrvatskoj protiv invazije gigantskih farmi pilića na njihove gradove, ponovo sam se morao spakirati za put. Agro-divovi ne posustaju u svojim korporacijskim interesima da učetverostruče hrvatsku proizvodnju pilića, a pogled su sad usmjerili na novi netaknuti kutak Hrvatske.

I tako sam se zaputio na hrvatski sjeveroistok, na samu granicu s Mađarskom, zatekavši ondje nepokolebljivu zajednicu koja se hrabro bori protiv planova da jedna megafarma uništi područje svima poznato kao “Europska Amazona”.

Otpor lokalne zajednice prema Kralju piletine

Moje je putovanje započelo vožnjom autobusom od Budimpešte do mjesta na kojem Drava razdvaja Mađarsku i Hrvatsku. Ondje gdje se sastaju Drava i Mura nalazi se očaravajući UNESCO-ov Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav.

To žarište bioraznolikosti proteže se preko 930.000 hektara zemljišta duž 700 kilometara rijeka s rijetkim staništima poput poplavnih šuma, šljunčanih i pješčanih obala, riječnih otoka i mrtvica. Riječ je o ornitološkom utočištu punom rijetkih vrsta ptica poput crne rode, eje močvarice i orlova štekavaca, koji se ondje najviše gnijezde u cijeloj kontinentalnoj Europi.

Unatoč tome, agrarni div MHP grupa, najveći peradar u Europi u vlasništvu zloglasnog milijardera Jurija Kosiuka, tzv. “Kralja piletine” namjerava ovaj raj pretvoriti u industrijsku zonu.

Građanska inicijativa Legrad – Donja Dubrava, koja organizira otpor izgradnji farme, upozorava da će ovaj kompleks uzgajati nevjerojatnih 1,8 milijuna pilića godišnje. Na površini od 50 tisuća četvornih metara, godišnje će usisavati 30 milijuna litara podzemnih voda iz vlastitih bunara za tehnološke i rashladne potrebe te izbacivati milijun litara otpadnih voda.

Ovamo su me pozvali mještani Korina i Emil, koji predvode građanski otpor. Nisu tipični aktivisti na kakve ste navikli, nego obični ljudi koji su uzeli stvar u svoje ruke ne bi li zaštitili mjesto u kojem žive. Emil me odveo na razgledavanje ne bih li se i sam uvjerio s čime se moraju nositi. Prvo mi je pokazao već postojeću obližnju megafarmu povezanu s tvrtkom Perutnina Ptuj–Pipo, koja stoji iza novog projekta. Zatim smo posjetili lokaciju planiranog proširenja.

Mještani su mi kazali da tvrtka požuruje radove ne bi li krenuli u proizvodnju već sljedećeg mjeseca. Unatoč toj neposrednoj prijetnji, ova se zajednica ne predaje.

Protestival na riječnoj obali protiv korporacijske pohlepe

U svojim se prosvjedima zajednica služi nevjerojatno kreativnim taktikama. Nekoliko tjedana uoči mog dolaska, uzburkali su vodu “kajaktivizmom” s oko 60 aktivista koji su se otisnuli na rijeku i snimili zapanjujuće fotografije koje pokazuju koliko je kompleks opasno blizu rijeke. Ostavili su vesla, uzeli u ruke mikrofone i na samoj obali organizirali “Protestival”, kojemu su se pridružile stotine građana, glazbenika, mjesnih udruga i predstavnika raznih organizacija.

Sve su vode međusobno povezane, tako da ista politika agro-divova dovodi u opasnost različite zajednice

Meni najdraži dio Budimpešte, grada u kojem živim, jest Dunav. A vode ne mare za granice. Dunav teče kroz Mađarsku i djelomice razgraničava Hrvatsku i Srbiju, gdje mu se pridružuje Drava, i nastavlja teći u more i svjetske oceane. Zato je ono što se događa ovdje itekako važno.

Poput pravog Davida, stanovnici sjeverne Hrvatske bore se protiv Golijata, industrijske peradarske farme Veliki Pažut. Malena se zajednica usprotivila međunarodnim korporacijama da zaštiti područje koje vole. Nažalost, takvo iskustvo dijele mnoge zajednice diljem svijeta.

• U Španjolskoj se bore protiv izgradnje nove industrijske farme u kojoj će se natiskivati milijun nesilica i davati 235 milijuna jaja na godinu. 
• U Meksiku ilegalne svinjogojske farme već zagađuju poznate cenote (vrtače) u majanskim prašumama, što ugrožava opskrbu vodom za domorodačke zajednice diljem te regije.
• U Nigeriji, najveći proizvođač mesa u svijetu, JBS, planira proširenje vrijedno 2.5 milijardi američkih dolara koje će, boji se lokalno stanovništvo, ugroziti njihovu egzistenciju i sigurnost namirnica.

Jedna te ista strategija agro-divova ugrožava lokalne zajednice diljem svijeta, razarajući zemlju buldožerima, izvlačeći iz nje dobit i ostavljajući za sobom onečišćenje i zagađenje. Nije, dakle, ovdje riječ samo o mjesnom sukobu oko građevinske dozvole. Riječ je o sukobu između zajednice stanovnika i korporacijske eksploatacije.

Ne smijemo agro-divovima dopustiti da koriste naše rijeke kao kanalizaciju za svoj industrijski otpad.

Lokalno stanovništvo pokazalo mi je kako. Ponosno sam im se pridružio u obrani njihove zemlje i prekrasne rijeke Drave od korporacija poput MHP-a koja služi isključivo milijarderima i svojim dioničarima.

Baš kao u Sisku, u kojem je lokalno stanovništvo reklo “dosta”, natjeravši Kralja piletine na povlačenje, poruka agro-divovima ostaje ista i na obalama Europske Amazone.

Ni ovdje, niti igdje drugdje.

Dániel Nyitray, voditelj je globalne kampanje protiv velike agroindustrije, Greenpeace International